Saudijci ludi za Hrvatima: Modrić ih je odbio, Kovačiću još nije vrijeme, a što će odgovoriti treći Vatreni?

Mnogi su mediji, s velikom dozom nevjerice, objavili vijest da je 37-godišnji Luka Modrić, odbio "nemoralnu ponudu" prvaka Saudijske Arabije, Al Hilala. Najpopularniji i najbogatiji saudijski klub uporno želi angažirati neko zvučno ime svjetskog nogometa, a nakon što su to već učinili konkurentski Al Nassr (Cristiano Ronaldo) i Al Ittihad (Karim Benzema). Kada je ponudu "azijskog Reala" odbio Lionel Messi, bogatim Saudijcima meta je postao Luka Modrić. Za trogodišnji ugovor Al Hilal kapetanu hrvatske reprezentacije nudi 600 milijuna eura!?

Gotovo svakodnevno na europskom se nogometnom tržištu konstatira interes saudijskih klubova za nekog igrača (30+), koji je "puno prešao, ali se još dobro drži". Novčani iznosi, koji se spominju u kontekstu potencijalnih transfera, nebulozni su. "Kapitalcima", među kojima je i Modrić, Saudijci nude 200 milijuna eura po sezoni. Oni iz "drugog ešalona", poput primjerice 32-godišnjeg francuskog reprezentativca (i svjetskog prvaka iz 2018.) N‘Gola Kantea, mogu zaraditi 100 milijuna eura po sezoni.

No, koja je poanta ove naizgled sulude nogometne priče? Što Saudijci žele postići dovođenjem "isluženih" zvijezda europskog nogometa? Intencija je jasna: snažanjem klubova, a posredno i Pro League, Saudijska Arabija želi stvoriti moćno nacionalno natjecanje, respektabilno u nogometnom svijetu. Međunarodno pozicioniranje Saudijske Arabije kroz sport, zamisao je aktualnog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana. Saudijci su već doveli Formulu 1 u svoju zemlju, organizirali su i najveće boksačke mečeve, ali etabliranje kroz nogomet svakako im je najveći izazov.

Kratkorajni vrhunac

Ovo što se danas događa u Saudijskoj Arabiji podsjeća na zbivanja otprije pola stoljeća na tlu SAD-a. Nakon što je 1968. osnovana Sjevernoamerička nogometna liga (NASL), početkom 70-ih godina prošlog stoljeća skupina entuzijasta krenula je u realizaciju ingeniozne zamisli da u svoje natjecanje dovede ponajveće zvijezde svjetskog nogometa. I doista, impresivna je niska vrhunskih igrača, koji su zaigrali za američke klubove: Pele, Johann Cruijff, Franz Beckenbauer, Eusebio, George Best, Gerd Müller, Bobby Moore, Johann Neeskens, Giorgio Chinaglia, Carlos Alberto... Ključni trenutak NASL-a zbio se 1975. dolaskom tada 35-godišnjeg Pelea. Činjenica da su u istom klubu zaigrali Pele i Beckenbauer pretvorila je New York Cosmos u "najglamurozniju momčad svjetskog nogometa". U samo tri godine, po dovođenju Pelea, posjećenost Cosmosovih utakmica se udeseterostručila (s 3500 na 35.000 ljudi). Zbog te ugodne spoznaje Cosmos se preselio na Giants Stadium u East Rutherfordu (New Jersey). Ondje su dosegli i respektabilnu posjećenost od 48.000 gledatelja po utakmici.

Bez Pelea nisu preživjeli

Međutim, priča o Cosmosu i NASL-u, o ideji da nogometni sport (soccer) zaživi na tlu Sjeverne Amerike doživjela je neslavni krah. Prve naznake nesretnog završetka dale su se nazrijeti umirovljenjem i odlaskom Pelea. Počela je padati posjećenost utakmica, posljedično i zanimanje sponzora, a naposljetku i interes televizijskih kuća. Godine 1984. samo je devet klubova participiralo u natjecanju, pa je naredne sezone liga i službeno obustavljena, a franšiza NASL-a nastavila je s radom kroz dvoranski nogomet. U inačici nogometne igre pod krovom proslavio se Steve Zungul (stekao je i nadimak "Lord of all indoors"). Radi se o legendarnom napadaču Slaviši Žungulu, kojega se vremešniji navijači Hajduka i danas s nostalgijom prisjećaju.

Zamisao s Peleom i Beckenbauerom naizgled je ostala nerealizirana, no nikako nije propala. Konačno, Leo Messi je potvrda tomu. Najbolji je nogometaš u povijesti između financijski pompozne "saudijske nogometne revolucije" i manje pretenciozne američke alternative (MLS), odabrao potonju. Messijev izbor naprosto je drugačiji stil života i poimanje nogometne igre. A novac koji će zaraditi je sličan. Plus, još uvijek će ga i Saudijci plaćati kao turisčkog ambasadora.

Upravo kroz Messijev (i Modrićev) primjer treba promatrati i fenomenologiju nogometne revolucije u S. Arabiji. Njihovi klubovi nemaju financijskih limita. Za očekivati je stoga da će popuniti rostere igračima iz europskih klubova, ali ne u tolikoj mjeri da bi to utjecalo na pad kvalitete Uefinih natjecanja. Htjeli bi oni i Matea Kovačića, ali za njega je rano i City je veći izazov. No, što će odgovoriti Ivan Perišić?