Svaki put kada u četvrtfinalu Lige prvaka natrči na Barcelonu, Diego Simeone dobaci do finala elitnog natjecanja. Prvi i drugi put ‘Cholo‘ je to učinio još dok je Leo Messi bio na vrhuncu moći, 2014. i 2016. godine, nakon čega je uzeo predugu kreativnu stanku koju je prekinuo tek na trenutak, osvajanjem La Lige u onoj korona sezoni. Tijekom te stanke Argentinac je počeo preispitivati vlastitu perspektivu u madridskom Atleticu, pa već izvjesno vrijeme ugovore pristaje produžiti samo za jednu godinu, očito mjerkajući treba li ostati cijeli život vezan za ‘colchonerose‘ ili krenuti dalje.
Hoće li posljednji trijumf protiv Barce u tom smislu nešto promijeniti? Kada je o ugovoru riječ - neće. Simeone je s Atleticom ove godine već produžio suradnju do kraja sezone 2026/27 uz otvorenu opciju da aktivira i sljedeću sezonu, čime bi se na istom mjestu zadržao 17 godina i tako stao uz bok Sir Alexu Fergusonu ili Arseneu Wengeru, dvojici trenera koji su ostarili na klupama Manchester Uniteda i Arsenala. Ostane li u klubu do mirovine, jednu čestitku svakako će adresirati na Camp Nou. Barcelona, naime, funkcionira kao ‘Cholova‘ američka konjica, ulijeće u posljednjem kadru filma kako bi spasila stvar.
Kolebanje Atleticova stratega zapravo je lako shvatiti. Za gotovo 15 godina madridskog mandata on je promijenio DNK kluba koji se nakon dvostruke krune sredinom devedesetih kasnije vratio svojem izvorišnom identitetu. ‘El Pupas‘ (ukleti) je nadimak koji je desetljećima pratio popularni klub, još tamo od nesretnog poraza protiv Bayerna u finalu Kupa europskih prvaka 1974. godine, kada su crveno-bijeli primili gol za izjednačenje u posljednjoj minuti, da bi u ponovljenoj utakmici glatko izgubili.
Uklet i začaran, u vječnoj sjeni ‘kraljevskog kluba‘ iz susjedstva, tako kronično neuspješan da je postao predmetom filmske satire kao klub mezimac korumpiranog policajca Torrentea, Atletico Madrid je vapio za trenerom Simeoneova kalibra. Kada ga je napokon dočekao, odlučio ga je vezati jednim od najvećih ugovora u trenerskom svijetu. Nakon posljednjeg dopisanog aneksa, Simeone, ovisno o izvorima, zarađuje od 23,5 do 25 milijuna eura fiksne plaće uz milijunske bonuse za uspjehe. Ove godine ti će bonusi odletjeti u nebo, jer Atletico je u igri za dva trofeja. U subotu, 18. travnja, igra finale Kupa kralja s Realom Sociedadom, ali zapravo ga žulja Liga prvaka koju je momčad praktično dvaput držala u rukama, gubeći finala protiv Reala, jednom u produžetcima, a drugi put kroz raspucavanje jedanaesteraca.
Ako s Realom ne ide, Barcelona je tu da podigne moral Simeoneovim igračima. Priča je pomalo bizarna, jer ‘blaugrana‘ u nacionalnom prvenstvu godinama već uredno uzima mjeru ‘Cholovoj‘ momčadi. U zagrijavanju za Ligu prvaka Robert Lewandowski je u subotu, u skladu s dugogodišnjim modelom dominacije, nokautirao Atletico i pogurao Barcelonu prema još jednom naslovu španjolskog prvaka. Ali dok je svoju posljednju madridsku pobjedu protiv Barce u La Ligi upisao ‘davne‘ 2021. godine, u ostalim natjecanjima Atletico postaje Barcina crna mačka. Još su svježi dojmovi iz polufinalinih utakmica Kupa kralja: bilo je gusto do posljednje minute uzvratnog meča, ali Griezmann, Koke i suigrači su sačuvali prednost iz prve utakmice (4-0, 0-3) i došli u priliku reprizirati uspjeh s početka Simeoneova mandata (osvajač Kupa kralja 2013. godine). U srijedu se Atletico vratio kući sa dva gola prednosti u prtljazi, jednom nogom u polufinalu Lige prvaka. Sporadična šaputanja prema kojima bi Simeone ubrzo mogao u Inter, klub u kojem je kao igrač proveo dvije sezone, sve manje drže vodu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....