Navigation toggle

Fede Valverde razmontirao je Guardiolu i Građane

 PIERRE-PHILIPPE MARCOU Afp
SOMBRERO DO PODA

Nogomet može stati, a publika otići kući: Savršenstvo A1 klase i jedno od najboljih poluvremena ikada

Real je bez Mbappéa, Bellinghama i Rodryga došao do 3:0, a Fede je odigrao utakmicu za pamćenje
Piše: Dražen AntolićObjavljeno: 12. ožujak 2026. 07:21

Primanje, sombrero, volej 3:0. Savršenstvo, vrhunac, eksplozija samopouzdanja i tehničke izvedbe. Velemajstora A1 klase. Fede Valverde – sombrero do poda. Urugvajac koji je Realov deset godina, iako je bio na posudbi u Deportivu iz La Coruñe, priuštio je nogometnom svijetu jednu od najboljih individualnih izvedbi u prvom poluvremenu u eliminacijskoj fazi Lige prvaka otkako postoji. Strašan gol za 1:0, štopanje u trku nakon briljantnog pasa od 60 metara Courtoisa, obilaženje zbunjenog Donnarumme, koji nije išao rukom na loptu jer je mislio da je izvan šesnaesterca, i realizacija; odličan drugi, i taj treći kao sa požutjelih stranica časopisa iz pera legendarnog Zvonimira Amiga Magdića – trenutak nakon kojeg nogomet može stati, a publika otići kući. Pune duše i srca, jer vidjela je sve.

Fede Valverde protiv Celte je spasio Real i donio mu pobjedu kojom je prekinuo nastajanje niza nakon dva vezana prvenstvena poraza; kad ponestane asova u odsutnosti Mbappéa, Bellinghama i Rodryga, “stari mačak”, odani klupski vojnik koji će igrati i beka i napadača – što god trener zatraži, a najradije veznog – po tko zna koji put izvukao je momčad iz gliba i okrenuo atmosferu, kao što je to radio za Carla Ancelottija, da bismo s Manchester Cityjem doznali kako je nadahnuo najviše samoga sebe. Prvi put zabio je hat-trick u Ligi prvaka, premijerno za Real uopće, ali brojke i statistički navodi kraj njegova veledjela potrebni su kao kišobran u Sahari. Real je klinički precizno razmontirao ekipu Pepa Guardiole, međutim još jednom ničega ne bi bilo bez Valverdea. Kamoli 3:0.

image

Fede Valverde postigao je hat-trick u prvom poluvremenu

THOMAS COEX Afp

Dok se analizira zamka koju je Álvaro Arbeloa postavio Josepu Guardioli, i dok se piše kako Pep živi u taktičkoj prošlosti te se panegiricima slavi Thibaut Courtois, čija su djela na vratima veličanstvena, Valverde kao da se prerušio u Mbappéa, pa, kad njega nema na terenu i promatra ga s tribine, gazi poput tenka, pleše kao baletan i zabija u maniri Francuza. Otkako je postao kapetan, kao da je primio čudesne moći. Nijemac Rüdiger opipao mu je noge gledajući ga – što si unutra sakrio? Ni suigrači se nisu mogli nadiviti.

Postao je tek drugi veznjak Real Madrida koji je postigao tri gola u utakmici natjecanja za prvaka Europe. Izjednačio je domet legende Joséa Martíneza Pirrija. Počasni predsjednik Reala dao je tri gola 18. rujna 1968. protiv AEL-a Limassola u prvom kolu Kupa prvaka. Njegova prva dva pala su u prvom poluvremenu, a treći u drugom. Valverde je sve obavio unutar 22 minute.

Društvene mreže su eksplodirale; za neke je najbolji nogometaš svih vremena, euforija para nebo i donosi nerealne opise, laude i “spomenike”, ali za tim nema potrebe, jer tko napravi što je on uspio, ulazi u anale, bez da je najbolji, najveći i najljepši. Odigrao je utakmicu karijere i okrunio je potezom u latinoameričkom stilu da pokaže kako je ipak Urugvajac, ne samo igrač snage, siline, trke i šuta, nego i spektakularnih poteza.

image

Fede Valverde

PIERRE-PHILIPPE MARCOU Afp

Marca je, čak pomalo plastično, napisala:

“Urugvajac je pravi radni konj. Prvo poluvrijeme za sva vremena. Pokrivao je krilo, Trentovu stranu, bio je istureni igrač u presingu i osvajao loptu na suprotnom krilu. Spustio se duboko kao treći stoper kada se City otvorio... Loše izbijanje, više iz frustracije nego hladne glave, dalo je Bernardu Silvi priliku, ali se oporavio u sljedećoj akciji i doveo do 1:0, pobijedivši O’Reillyja i Donnarummu. I ponovno je zabio nakon Viniciusova dodavanja. Čista napadačka završnica. Ne samo hat-trick, već četiri gola zaredom kapetana. Ako je spasio Ancelottijev posao, sada je spreman zasjeniti Arbeloin. Još je imao dovoljno snage za prodor u sudačkoj nadoknadi, kao i izboriti se za loptu koja je podigla Bernabéu na noge. Pravi svestrani igrač.”

Najluđi dio je da svega toga vjerojatno nije ni trebalo biti. Po mnogima, pogotovo Benfici, nije smio nastupiti. U završnici utakmice s Benficom udario je rukom igrača lisabonske momčadi Samuela Dahla. Bila je to pljuska nalik onoj Luke Stojkovića, ali u žaru borbe, u duelu. Suci su svirali prekršaj, ne i karton. Izvukao se da ne dobije crveni. S Manchester Cityjem ne bi ni nastupio. Benfica se žalila, no UEFA ju je odbila. Sve ostalo je povijest.

03. lipanj 2026 02:41