Nije prošao Dinamovu školu, nije imao reprezentativni pedigre, nije se oko njegova imena mjesecima stvarala priča o velikom talentu. Ante Mardešić jednostavno je igrao nogomet. U - Trnju. Dovoljno dobar nogomet da ga je u jednom trenutku primijetio čovjek koji se skautingom zapravo bavi iz hobija. Došao je gledati jednog drugog igrača, vratara, no onda mu je skrenuta pozornost na kapetana kadeta koji igra i za juniore...
I nekoliko tjedana kasnije taj je 17-godišnjak potpisao profesionalni ugovor (!) s Romom. Na dvije godine. Iza tog naizgled velikog skoka krije se zanimljiv put. Mardešić je, naime, prvo preporučen ljudima koji sondiraju talijansko tržište, a početna ideja bila je Bologna. Plan je bio da se priključi njezinoj omladinskoj momčadi i zaigra za Talijane na Turniru Mladen Ramljak u Zagrebu, ali ta se opcija zakomplicirala. Gotovo istodobno iz Rima je stigla informacija da Roma traži upravo takav profil igrača.
Mardešić je visok 188 centimetara i igra klasičnu “šesticu”, ali nije riječ samo o defenzivnom veznjaku koji živi od duela i oduzetih lopti. Jak je na lopti, kvalitetan u otvaranju igre, ima dobar udarac i profilom odgovara tipu modernog zadnjeg veznog kojega veliki klubovi sve češće traže već u mlađim kategorijama.
Roma mu je, slijedom svega, ponudila priliku da se pokaže u Trigoriji. Mardešić je tamo prošao treninge, odigrao nekoliko utakmica i uvjerio ljude iz Romine škole da ga žele zadržati. Rezultat je profesionalni ugovor na dvije godine, dok je Trnje u cijeloj priči osiguralo posao prema kojem u budućnosti taj trećeligaš iz Zagreba svakako može profitirati. Dečko za kojega će reći da je građu naslijedio iz Like, uz finoću Visa, kao klinac je prošao Utrinu i Lokomotivu, iz koje je kao 13-godišnjak stigao u Trnje. Ondje je dobio prostor koji mu je u toj fazi karijere bio potreban, a prošle sezone već je nosio kapetansku vrpcu kadetske momčadi. Odigrao je 33 utakmice, svih 33 počeo od prve minute i pritom kao vezni igrač zabio deset pogodaka.
Važnu ulogu u tom dijelu priče svakako ima Trnje na čelu s predsjednikom Jakovom Sivrićem, zatim i prekaljeni prvotimac Nikola Gatarić, kao i agent Vlado Borozan, koji je finiširao cijeli posao...
Mardešićev put, u prijevodu, nije bio klasičan. Nije iz jedne od najvećih hrvatskih akademija otišao ravno prema reflektorima Serie A. Naprotiv, četiri godine gradio se u Trnju, daleko od najveće pozornice, sve dok ga jedna preporuka nije odvela prema Italiji. Talijanski velikan ovoga je ljeta, inače, krenuo i u ozbiljno preslagivanje omladinskog pogona, na čije je čelo stigao Massimo Margiotta, nekadašnji talijanski reprezentativac i dugogodišnji šef Veronine škole. U novom ciklusu Rimljani očito traže i profile izvan tradicionalnih talijanskih bazena, a jedan od prvih hrvatskih ulova postao je upravo Mardešić, kojega su zbog stasa i igračkog profila u Rimu već nazvali “baby Matić”.
Ne brzajmo, naravno, sa zaključcima. Sve to, jasno, ne znači da je uspjeh zajamčen. Naprotiv, Primavera je za brojne, pa i hrvatske klince, znala biti preokrutna. Konačni epilog ionako ćemo doznati tek s vremenom. No, i ovo je uspjeh. I škola. Put prema diplomi jedne, čini se, vrlo prosperitetne nogometne budućnosti...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....