Nogomet je postao predvidljiv, romantika poteza i zaigranost ostali su u crno-bijelim filmovima

Kao i uvijek, protokolarno ali i sa svrhom da svijetu prezentira zaključke nove nogometne ere, FIFA je formirala stručnu skupinu. Ona je sastavljena od bivših igrača, manje poznatih stručnih lica, a svi zajedno prate svaku utakmicu i uočavaju što se novo razvija u nogometnom sportu.

Dok se za prvu fazu natjecanja sugerira da zapravo nema tehničko-taktičkih novosti, nama se čini da tih novotarija više ni ne može biti. Iskustva crpimo iz Lige prvaka, koja je kao natjecanje daleko najkvalitetnije što nogomet pruža te je vjerodostojan pokazatelj u kojem pravcu ide nogometna igra. Svjetsko prvenstvo je ipak natjecateljski turnir, sažet unutar mjesec i nešto dana, u kojem je rezultat najvažnija nota najvažnije sporedne stvari na svijetu.

U dosadašnjem tijeku, dakle, vidjeli smo očekivano. Manje zemlje, odnosno manje moćne reprezentacije igraju kompaktno u niskom bloku, brane se i uzdaju u kontranapade. U utakmicama gdje ima i srednje dobrih selekcija protiv takvih i boljih, priča se ponavlja. Ona manje rangirana je "gusta u bloku" i vreba protunapade, a ona nešto bolja po dinamici igre ima više posjeda i kao više teži napadu. Formacijski se primijetilo da je recimo Francuska 4-2-3-1 ili 4-3-3, ovisno o trenutku igre, ipak mijenjala u 3 u posljednjoj liniji kada se gradi iz pozadine. Primijeti se i da dosta reprezentacija imaju devetke koje se spuštaju u zonu gradnje i ostavljaju prostore svojim bočnim i veznim igračima iza leđa suparniku. Napadi se nastoje fokusirati kroz pravac između stopera i bekova, te napadanjem prostora iza leđa suparničkoj posljednjoj liniji. Zanimljivo djeluje revitaliziranje klasičnog sustava 4-4-2, kojeg brojne selekcije a priori koriste prije svega u defenzivnoj igri.

Za značajnije zaključke taktičke evolucije na ovom SP-u valja sačekati "ozbiljniju" fazu (od osmine finala dalje), kada će ostati najuspješniji na štihu. No, realno gledano, nogometna igra više ne može iznenaditi. Ona je postala predvidljiva borba u kojoj, klupski gledano, temeljnu vrijednost nameće financijski proračun i okupljanje kvalitete. U reprezentativnom smislu kao odraz snage nekog nacionalnog nogometa, temeljnu vrijednost nameće fizička moć. Tehnički su svi napredovali jer uče i razvijaju se. Fizički su svi spremni jer se drže istih metoda pripreme. Ostaje razlika koju čine brzina izvođenja akcija. Oni koji to brže rade djeluju i ukupno moćnije.

Romantika poteza, lucidne akcije, zaigranosti ostala je romantika kao u doživljaju crno bijelih filmova. Boje moći su one koje diktiraju trendove (ne)uspješnosti...