Prije osam godina, na Rujevici, igrala se utakmica Lige nacija s Englezima. Bez publike. Na golu Hrvatske stajao je Dominik Livaković, tada na pragu 24. godine, koji je bio među najzaslužnijima da je rezultat ostao 0:0. U idućim utakmicama, do rujna 2019., tadašnji vratar Dinama čekao je priliku iza Lovre Kalinića, koji je bio prvi Dalićev izbor. No, od kvalifikacija za EP 2020. Livaković je preuzeo naslovnu rolu i sljedećih 6 godina bio je nedodirljiva jedinica Vatrenih. Uz određene uspone i padove (2021./22., prednost Ivušića) forme, Livaković je u cijelini opravdao povjerenje i potpisao je niz sjajnih utakmica (ukupno 85). Njegove senzacionalne obrane jedanaesteraca na SP-u u Kataru te veliki doprinos brončanoj medalji ostat će za sada vrhunac reprezentativne karijere.
U aktualnosti njegove klupske karijere Dominik Livaković živi dvojaku zbilju. S jedne strane je počast da ga je tako velik klub kao Barcelona pozvala u svoje redove. S druge je strane muka kako je fiksiranog mjesta na klupi. Ne brani (samo jedna utakmica ove jeseni) i ima vrlo velike šanse da tako provede cijelu sezonu (ako ostane u Barceloni još i više) kao gledatelj s klupe.
Veliki klubovi imaju vrlo jasne golmanske hijerarhije. Odabire se broj jedan, dva i tri. U Barceloni je prvi španjolski reprezentativac, Joan Garcia (25 godina), izvanredan vratar pred kojim je blistava karijera. Livaković i Szczesny su njegove alternative, pri čemu je hrvatski golman mlađi (u siječnju 32), te ima ugovor tri godine duže od Poljaka (do 2030.). Szczesny je već bio zaključio karijeru 2024., nakon sedam godina u Juventusu. No, hitna potreba Barcelone za iskusnijim vratarom (ozljeda Ter Stegena) dovela je do angažmana poljskog golmana...
Zanimljivo je da Garcia i Livaković imaju istu menadžersku agenciju (Niagara SC), što upućuje na jasne statusne prioritete. Za hrvatskog golmana biti dio Barcelone, na pragu 32. rođendana, priznanje je dugoj karijeri od Zagreba, preko Dinama i Fenerbahçea do reprezentacije. Nešto je manjeg značaja epizoda u Gironi, kao i počeci u Zadru. No, kao i svaki igrač koji ne igra, tako i Livaković osjeća terete koji neumitno utječu na formu. Kod vratara je to bitno izraženije nego kod igrača, jer oni u polju mogu dobiti nešto minuta uz češće zamjene. Golmani su u drugačijem ritmu. Ili brane u kontinuitetu, ili su kontinuirano alternative.
Livakovića je "na površini" održao Dinamo, gdje je proljeće proveo na posudbi iz Fenerbahçea te odigrao 17 utakmica. To je bilo odlučno što ga je Zlatko Dalić "ostavio" na jedinici za Svjetsko prvenstvo. No, od utakmice s Portugalom, 3. srpnja, Livaković je do danas odigrao samo jedan klupski susret, i to 19. rujna protiv Seville. Izbornik Slaven Bilić je na temelju minulih zasluga Livakovića zadržao u naslovnoj golmanskoj roli svih 6 utakmica Lige nacija. Odradio ih je Livaković s plusovima i minusima, ali s nagovještajima smanjivanja reaktivnosti, što je njegov forte. Za Livakovića nije jedini teret to što je ove jeseni rezerva, s perspektivom da tako bude i dalje. Naime, Livaković je imao praktično cijelu 2025. godinu alternativni status. Proljeće je rijetko branio u Fenerbahçeu, a jesen je imao još lošiju sudbinu, bez nastupa, u Gironi. Unutar praktično dvije kalendarske godine (2025.–2026.) Livaković ima tek devet klupskih nastupa! Njegov spas bila je reprezentacija, za koju je u tom dvogodišnjem razdoblju odigrao 23 utakmice. Dakle, skoro tri puta više nego u klubovima...
Takav status, međutim, ne može trajati u nedogled. Teze kako ima jake treninge u Barceloni nemaju dodirnih točaka s izazovima utakmice. Poglavito za vratare. Zato, vjerojatni ostanak u Barceloni i iduće godine donosi nastavak statusa rezerve. U takvom realnom scenariju, Slaven Bilić će za stotinjak dana morati prelomiti golmansko pitanje. To znači ili će prkositi logici te dalje forsirati golmana bez utakmica, ili će logičnije šansu pružiti nekom drugom.
Kandidati su oni koji su na popisu, Dominik Kotarski, Ivor Pandur, Karlo Letica. Kotarski je u Dinamu u kontinuitetu, a i u prošlom razdoblju (2025./26.) odradio je čak 51 utakmicu. Sa 26 godina, 190 centimetara visoki Zabočanin ima mnoštvo međunarodnog iskustva, uz dvjestotinjak nastupa za PAOK, Copenhagen te Ajax (U-21), odnosno Goricu i Dinamo. Za reprezentaciju je odigrao 4 utakmice, od toga po jednu u kvalifikacijama za SP te u Ligi nacija.
Ivor Pandur ima 26 godina i nakon odličnog mu razdoblja u Hull Cityju zaslužio je lukrativniji transfer u Glasgow Rangers. Pandur još nema ni minute nastupa za Hrvatsku. Riječki vratar (187 cm) ima, međutim, dojmljiv kontinuitet branjenja. Samo u posljednje tri sezone imao je 44, pa 48 nastupa u Championshipu, a sada je skupio 19 nastupa za Rangerse. Imao je i dobre brojke u Fortuni Sittard, gdje je drugu sezonu skupio 31 nastup.
Karlo Letica je stariji (u veljači će imati 30), ali već osam godina ima zapaženu inozemnu karijeru. Visoki Splićanin (201 cm) ima više od 200 nastupa u Švicarskoj, Belgiji, Rumunjskoj, kratko u Italiji, ali još uvijek nema niti jedan nastup za Hrvatsku.
Ukoliko se Slaven Bilić bude suočavao s predvidljivim Livakovićevim alternativnim statusom (teško je vjerovati da će promijeniti sredinu u siječnju), onda bi se šansa otvorila navedenim kandidatima. Bilo bi zanimljivo vidjeti tko će dobiti priliku...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....