Ponos je vladao među svim Hrvatima koji su ostali u Areni Stožice sve do kraja subotnjeg programa kako bi pogledali finale u kojem je krvnik hrvatske vrste u polufinalu, Španjolska, osvojila svoj osmi naslov na 13. Europskom prvenstvu u futsalu, prvi nakon deset godina posta, i onda dočekali trenutak za povijest.
Među glavnim junacima ceremonije proglašenja pobjednika bili su i hrvatski reprezentativci te njihov izbornik Marinko Mavrović sa svojim stožerom u kojem je od pomoćnika najvažnija uloga njegove desne ruke Kujtima Morine. Hrvatska je prvi put s medaljom na seniorskoj razini u svojem nacionalnom sportu. Futsal to definitivno jest, jer koliko su god pravila drugačija, bio je to i ostao mali nogomet. Postotak muške populacije u Lijepoj Našoj koji se okušao u tom sportu, na ovaj ili onaj način, možda nije 100, ali nije ni daleko od te brojke. Kapetan Franco Jelovčić i njegovi hrabri dečki svoje su brončane medalje primili i za sve njih, milijune Hrvata koji već jesu i koji će tek ganjati loptu po betonu, parketu... Hrvatska je u svom sportu napokon i s medaljom oko vrata.
Bronca na Europskom prvenstvu za Hrvatsku nije kraj priče, nego ona mora biti početak jednog novog poglavlja u kojem će ona postati sastavni dio elitnog društva najboljih reprezentacija Starog kontinenta. Kako je netko od reprezentativaca ovih dana rekao, pravi uspjeh ćemo napraviti kada dođu vremena u kojima ćemo na ispadanja poput onog protiv Španjolske gledati kao neuspjeh, a ne kao neki veliki događaj kojeg smo, eto, i mi bili dio.
Naravno, taj posao neće biti lako odraditi, ali je ipak lakši od onoga što se napravilo do sada. Prošlo je već dosta vremena otkako su zanesenjaci po raznim hrvatskim klubovima, a na ozbiljnoj ih je razini sada već desetak, odlučili futsal dići na višu razinu. Danas su škole futsala po brojnim gradovima pune djece, a futsal je najgledaniji dvoranski sport u Hrvatskoj kada pričamo o ligaškim klupskim natjecanjima. Sjeli su zajedno i počeli raditi, počeli stvarati i stvorili su ovo što smo gledali u Rigi, Kaunasu i Ljubljani. Stvorili su brončane u Europi.
I HNS je shvatio da se tu priča jedna posebna priča pa reprezentacija u futsalu ima uvjete kakve nikad nije imala. Od rujna do prosinca reprezentacija je u četiri termina, svakog mjeseca, odrađivala jake pripremne utakmice. Da njih nije bilo, sigurno ne bi bilo ni ove bronce. HNS sigurno može dati još više, ne treba sumnjati ni da hoće, a kad bi se i sponzorstva klubova digla na još veću razinu, Hrvatska bi se sigurno još više približila Španjolcima i Portugalcima koje smo gledali u spektakularnom finalu. Ni ovako nije previše daleko, ali, istina je, još kaska. Samo s puno, još više rada, za koji bi bilo dobro da bude učvršćen i s malo više novca, može se doći do novog napretka. Treba probati, futsal je to zaslužio. Valjda su se u to tijekom dvaju posljednjih dana Eura u Ljubljani uvjerili i oni kojima do tada nije bio previše važan.
Kad bi se kao u rukometu veliko natjecanje igralo svake godine, plus, jasno, Olimpijske igre, sve bi sigurno za reprezentativni hrvatski futsal bilo lakše, ali navikli su ljudi u tom sportu na teži put. Sljedeće veliko natjecanje je tek Svjetsko prvenstvo koje bi se trebalo igrati u listopadu 2028. godine. U igri za organizaciju su Indonezija, Maroko, Kuvajt, Francuska... Vidjet ćemo, ali sigurno je da i FIFA i UEFA ispred sebe imaju ogroman prostor za dodatnu popularizaciju ovog sporta.
Za Hrvatsku će biti uspjeh i ako se plasira na sljedeći Mundijal, ali europska bronca sve je promijenila. Ako na njega ne ode, na to će se gledati kao velik neuspjeh. Sami su si dečki za to krivi, podigli su letvicu očekivanja i sada više nema natrag. Oni tim smjerom ni ne žele. Vjerovali su u svoju kvalitetu kad većina nije i zato i jesu ispisali povijest. I zbog kvalitete i zbog vjere. Pred ovom generacijom je budućnost, vjerujemo, sada, eto, i mi, da je pred njom još dosta velikih natjecanja. Neka ih još na sljedećem SP-u povede kapetan Jelovčić pa neka se onda povuče, ne treba žuriti s umirovljenjem, imat će kasnije puno vremena za odmor. On je, s 34, jedini tridesetogodišnjak. Francuska je na Euru iz te kategorije 30+ imala sedmoricu, Portugal šestoricu, Španjolska petoricu. Najbolje godine za ovu brončanu generaciju tek dolaze. Napisali smo, ovo je početak, ne kraj.
Mavrović valjda više nije tema. Euro 2026. njegova je velika pobjeda i poruka svima koji su u njega sumnjali. On je kao izbornik osvojio i prvu medalju Hrvatske u futsalu, doduše s generacijom U19 2019., a eto sada i druge. Nije bilo dobro na Euru 2022., nije bilo puno bolje ni na SP-u 2024., ali sada je sve došlo na svoje. Ugovor mu istječe tijekom ljeta, sjest će i razgovarati s nadležnima o odluci o njegovu statusu. Realno, puno upitnika nema, neka sjednu i daju mu olovku u ruke...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....