Ovoga ožujka u Australiji se igra Azijsko prvenstvo za nogometašice, a malo tko bi za to uopće znao da se nije pojavila priča o reprezentativkama Irana, koje su na prvoj utakmici, 2. ožujka protiv Južne Koreje, šutjele dok se izvodila himna Islamske Republike Iran. Sve je, naravno, povezano s politikom jer 28. veljače započele su ratne operacije pod kodnim imenom "Epski gnjev", u kojima SAD i Izrael gađaju vojne ciljeve na teritoriju Irana, dok su Iranci uzvratili napadima na Izrael i američke vojne baze u okolnim državama, kao što su Bahrein i UAE, a zatvorili su i Hormuški tjesnac (izlaz iz Perzijskog zaljeva).
Svaki rat treba gledati iz perspektive svih sudionika, a ovaj aktualni može izazvati goleme negativne posljedice i za Europu jer čak 70 posto nafte i robe koje idu u njezine zemlje prolazi ili kroz spomenuti Hormuz ili kroz Bab el-Mandeb (ulaz u Crveno more), koji je pod kontrolom Jemena. Ozbiljni ekonomski analitičari kažu da bi sve u Europi dostiglo najmanje dvostruku cijenu kada bi oba prolaza bila zatvorena.
U napadima na Iran ubijen je i vrhovni muslimanski vođa zemlje Ali Hamenei, a upravo je njegova "teokracija" jednu od najstarijih svjetskih civilizacija pretvorila u zatvoreno i takozvanim šerijatskim zakonima uređeno društvo. U njemu se gotovo svaka zapadnjačka i liberalna orijentacija smatra izdajom takozvane Islamske revolucije iz 1979. godine. U konkretnom slučaju nogometašica Irana to bi značilo da im prijete tortura, mučenje, možda čak i smrtna kazna jer su ignorirale državnu himnu. Da je tome tako, potvrdila je iranska nacionalna televizija i njezin urednik sporta Mohammad Reza Shahbazi, koji je javno pozvao na najtežu kaznu.
- Svatko tko u ratnim uvjetima poduzme nešto protiv zemlje, mora biti najstrože kažnjen. Tako i naša ženska nogometna reprezentacija koja u Australiji nije pjevala himnu, a to su prenijeli brojni svjetski mediji. To je čin ratne izdaje i ne smije se smatrati običnim prigovorom ili simboličnom gestom. Na čelima im mora ostati žig sramote i izdaje i s njima se treba konačno i strogo obračunati - urlao je Shahbazi na nacionalnoj televiziji, pozivajući na linč sličan onome kada je u nedavnim prozapadnjačkim prosvjedima u Teheranu ubijeno stotine, a neki kažu i tisuće, demonstranata koji se bore za svjetovni i liberalniji društveni poredak u zemlji religijske diktature šiitskog islama (muškarci mogu imati četiri žene, ali ih moraju moći uzdržavati).
Jesu li upravo protiv toga šutnjom digle glas reprezentativke Irana, jer baš su sportašice primjer onih koje iskaču iz strogih normi strogo "muškog svijeta" u kojem žene imaju minimalna prava? Biti žensko i pobuniti se na bilo koji način, još pred televizijskim kamerama da svi znaju tko si, predstavlja uistinu hrabrost najvišeg stupnja u zemlji gdje su religija i država isti pojam. Izbornica Marziyeh Jafari Baravatis, čije igračice i na terenu moraju nositi maramu preko glave, nije željela potvrditi razloge tišine koja je odjeknula jače od bilo kojih riječi, ali je naglasila:
- Nikome nije lako gledati što se događa u našoj zemlji i rat nije ono što bismo željeli. Jako smo zabrinuti za svoje voljene i sve ostale u našoj zemlji s kojima smo izgubili kontakt.
Podršku im je dala i australska reprezentativka Amy Sayer, koja je kazala:
- Naše misli su uz njih i njihove obitelji jer nalaze se u vrlo teškoj situaciji i zaista je hrabro što su uopće ovdje i što igraju nogomet. Unatoč svemu, nisu se predale na terenu, odigrale su snažnu utakmicu ne mareći za političku situaciju i sve što prolaze. Najmanje što možemo učiniti jest da im pokažemo poštovanje.
Tako se razmišlja humano i civilizacijski, ali Iranska revolucionarna garda, odgovorna izravno vrhovnom vjerskom vođi (takozvani čuvari revolucije odvojeni od regularne državne vojske), ne oprašta nikome koga se optuži za izdaju, a prijetnju nogometašicama vrlo ozbiljno su shvatili u Australiji, pogotovo tamo nastanjeni Iranci, ali i borci za ljudska prava. Tako je iranski novinar u egzilu, Ali Bornaei, javno pozvao australsku ministricu vanjskih poslova Penny Wong i premijera Anthonyja Albanesea da pruže hitan azil igračicama, upozoravajući "da su im životi u neposrednoj opasnosti, ako se poslije svega vrate u Iran".
Isto je poručilo i australsko Vijeće za izbjeglice, gdje također ne dvoje "da su nogometašice u opasnosti od mučenja i ubijanja". Podsjećaju i na slučaj iz 2016., kada su tadašnje nogometne reprezentativke Irana bile progonjene zbog navodne homoseksualnosti, kao i na podatak da žene ne smiju na tribine iranskih stadiona.
Također, australski mediji navode da su igračicama i izbornici Marziyeh Jafari oduzeti mobiteli, a to je napravilo osiguranje koje je s njima doputovalo dva dana prije nego što su Amerikanci i Izraelci krenuli u vojnu operaciju "Epski gnjev". Iran je odgovorio i gašenjem interneta, tako da ni s mobitelima ne bi mogle komunicirati s obiteljima, za koje se nagađa da bi mogle biti uzete kao taoci. Zato su iranske nogometašice u drugoj utakmici, koju su 5. ožujka igrale protiv domaćina Australije, promijenile taktiku. Vjerojatno i pod jakim pritiskom službenog Teherana i njegovih emisara, ali i svjesne da treba spašavati glavu i sebe i obitelji, ovaj put ne samo da su pjevale himnu, već su i salutirale s rukom na čelu. To bi se moglo protumačiti kao podrška iranskoj vojsci u ratu s Amerikom i Izraelom, za koji kažu da se Iran za njega spremao 47 godina, još od spomenute 1979. Isto su učinile i uoči zadnje utakmice u skupini s Filipinkama.
U slučaju pobjede mogle bi Iranke biti među reprezentacijama koje nastavljaju natjecanje. U suprotnom, čeka ih povratak kući, a poslije toga ih možda "pojede mrak" i da više nikada za njih ne čujemo. Ipak, treba se prisjetiti kako su na prošlom Svjetskom prvenstvu nogometaša u Kataru isti potez napravili Iranci uoči utakmice s Engleskom. Muška reprezentacija također nije pjevala himnu kao znak protesta protiv ubojstva 22-godišnje djevojke Mahse Amini, koju je smaknula policija. No, to su bila vremena bez ratnih zbivanja i sadašnja situacija Iranki znatno je složenija i opasnija po život.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....