Evo, dolazi veliki Ajax na Poljud u goste Hajduku, koji je do sada u povijesti dva puta eliminirao „bijele“, u prvom kolu Kupa pobjednika kupova 1993. (1:0, 0:6), odnosno u Ligi prvaka, u četvrtfinalu 1995. (0:0, 0:3). Tako je ovaj susret za splitsku momčad možda prilika, po onoj narodnoj „treća sreća“, za jednu vrstu uzvrata, to jest da igrači Gonzala Garcije startaju u grupno natjecanje Konferencijske lige s pozitivnim rezultatom.

No, ovo je prigoda da se prisjetim moje senzacionalne vijesti od prije pola stoljeća, objavljene ekskluzivno u sportskoj rubrici Slobodne Dalmacije: „Ajax zove Ivića!“

Grupa zaljubljenika u „bijele“, odreda znalaca baluna, redovno se u kasnim večernjim satima okupljala u splitskom hotelu Park, raspravljala i analizirala stanje na Starom placu, posebno žestoko u danima poslije trijumfa Hajduka nad Partizanom 6:1, u Beogradu 9. svibnja 1976., na stadionu JNA.

Jer „bijeli“ su tada u 27. kolu prvenstva smanjili bodovnu prednost vodećeg Partizana s četiri na dva boda razlike (40:38), pa se otvorila mogućnost novog podviga Hajduka, osvajanja čak treće uzastopne duple krune.

Što se na kraju ipak nije dogodilo jer su „crno-bijeli“ došli do pobjede u Ljubljani, uz pomoć nekih njihovih jataka iz Olimpije i svakako notornog novosadskog suca Dušana Maksimovića, u posljednjem kolu, u 93. minuti susreta, golom Nenada Bjekovića (nota bene, tada nije bilo pravila nadoknade sudačkog vremena). I tako postali prvaci s bodom viška (50:49).

Mora se pripomenuti kako se ispunila opaska Tomislava Ivića, legendarnog trenera Hajduka, poslije beogradske pobjede 6:1:

– Bit ćemo prvaci, ako nam dozvole…

Ali da se ne vraćam na te dane još jedne otimačine na štetu Hajduka, jer je ta veličanstvena pobjeda „bijelih“ bila definitivna potvrda Ivićevih taktičkih majstorija, to jest odluke predsjednika Ajaxa Jaapa van Praaga o angažmanu splitskog trenera.

Danima ranije Ivić mi je povjerio tajnu: Ajax je uputio, kako to dolikuje gospodskom klubu, pismo namjere, to jest zainteresiranosti za pregovore s Ivićem, pa je ondašnji predsjednik Hajduka Tito Kirigin o tome obavijestio svog trenera:

– Dobili smo pismo, Ajax te traži za trenera. Držim da, s obzirom na ponudu, takvu priliku ne možeš propustiti… Pođi, ali mi obećaj da ćeš nam se vratiti kada ti ugovor istekne.

Kako sam s Bracom Ivićem bio godinama baš u prijateljskim odnosima, on mi je podario senzacionalnu vijest, koju – prihvatio sam, logično – nisam smio objaviti.

Hajduk i Ivića skautirali su iz Ajaxa, ali konkretni nagovještaj, kako se kasnije shvatilo, bio je iznenadni dolazak slavnog trenera Rinusa Michelsa, tvorca „totalnog nogometa“, u pratnji supruge Vilhelmine, u Split na turnir Trofej Marjana u veljači 1976.

U to vrijeme vjerovalo se kako je Michels stigao kao podrška Keesu Rijversu, treneru PSV-a, protiv kojeg se Hajduk trebao susresti u četvrtfinalu Lige prvaka.

Uglavnom, na tom turniru, uz sudjelovanje triju momčadi: reprezentacije SSSR-a, Partizana i Hajduka, „bijeli“ su bili nenadmašni. U prvom susretu pobijedili su Partizan s 4:2, potom je sovjetska reprezentacija bila bolja od beogradske momčadi s 2:1, pa su se u finalu turnira sastali „zborna komanda“ i splitska momčad.

Slučaj je htio da je ta finalna utakmica prekinuta zbog olujnog nevremena. Dvoboj je odgođen za jedan dan, a onda je Hajduk s tri gola Jurice Jerkovića deklasirao momčad Valerija Lobanovskog, tako da se Michels toliko oduševio da je poručio van Praagu:

– Našao sam ti trenera…

A tri mjeseca kasnije onoj veličanstvenoj pobjedi Hajduka protiv Partizana u Beogradu svjedočio je Michelsov asistent Hans Kraay, koji je za Radio Hilversum opisao:

– Izgledalo mi je da gledam moj Ajax, i to kada je počinjao naš juriš u elitu Europe. Predivna predstava, sat i pol nogometne budućnosti. Pravi primjer kako jedan trener na jednostavan, ali ubitačan način onemogućuje i likvidira protivnika.

Hajduk je poslije takve parade, meni najdraže utakmice novinarske karijere (svim igračima „desetke“, igrač utakmice: Tomislav Ivić), odmah u ponedjeljak igrao prijateljsku utakmicu u Kikindi protiv ŽAK-a (2:1), pa me Ivić zamolio:

– Dogovoreno je da mi se telefonom javi predsjednik Ajaxa. Pođi kod mene doma, javi se na telefon, predstavi se kao moj brat, objasni da sam morao u Kikindu…

Poslije tog telefonskog razgovora više dileme nije bilo: „Ajax traži Ivića“ bila je za mnoge nevjerojatna vijest, koju sam objavio u Slobodnoj, pa je te večeri, pun ponosa, prenio društvu u hotelu Park.

Svi su bili baš šokirani, a šjor Jakov Jaman, jedan od onih koji je u klapi priznat kao nogometni znalac, tada je „poentirao“:

– A što Ivić ide u Ajax, možda tamo pumpat balune…

Reakcija na objavu u Slobodnoj stigla je i iz pera splitskog dopisnika Sportskih novosti:

„Ako Ivić ide u Ajax, onda mogu najaviti da će novi trener Hajduka biti Rumunj Stefan Kovacs“ (prethodno uspješni trener nizozemskog kluba).

Vodstvo Ajaxa tražilo je da Ivić preuzme momčad već 1. srpnja. Nije mogao jer je finiš dramatičnog prvenstva Prve savezne lige trajao neuobičajeno dugo, sve do 11. srpnja (sredinom lipnja bila su tri tjedna prekida zbog završnog turnira prvenstva Europe, domaćini Beograd i Zagreb: 1. Čehoslovačka, 2. SR Njemačka, 3. Nizozemska, 4. Jugoslavija).

Ivić je trebao u Dinamo

No, Ivić je u međuvremenu, 8. lipnja, potpisao dvogodišnji ugovor. Te sezone Ajax je poslije trogodišnje stanke, pod vodstvom splitskog trenera, osvojio naslov prvaka 1977.

Sljedećeg ljeta Ivić se odlučio vratiti, i to na poziv Dinama!

Naime, u Amsterdamu je danima boravio izaslanik Dinama Mirko Bazić, čovjek od povjerenja predsjednika „modrih“ Vida Ročića.

Kada sam saznao za Ivićeve namjere, nisam mogao drugo nego obavijestiti predsjednika Hajduka Tita Kirigina.

On se, kakav je poduzetan čovjek bio, zarana iz Splita zaputio „mercedesom“ firme Bobis, vozio ga je njegov dugogodišnji šofer Mario Katunarić, kako bi u podne, u zračnoj luci Pleso, presreo Ivića…

– Ivane, ne možeš u Maksimir prije nego mi dva razgovaramo – rekao je Kirigin.

Ivić je bio iznenađen:

– Šjor Tajo me podsjetio na naš dogovor, dao sam mu riječ da ću se poslije Ajaxa vratiti u Hajduk. Nisam mogao odustati. Otišao sam na razgovor s Ročićem, ispričao sam mu se, bilo mi je jako neugodno.

„Bijeli“ su po odlasku Ivića u Ajax u sezoni 1976./77. s trenerom Mićom Duvančićem bili osmi (osvojena 33 boda, sa zaostatkom za prvakom Crvenom zvezdom od čak 17 bodova), pa sezonu kasnije, 1977./78., treći iza Partizana, pod vodstvom Vlatka Markovića, odnosno Stanka Poklepovića, s minusom od petnaest bodova.

Tada je Ivić preuzeo „bijele“, osvojen je naslov prvaka 1978./79. u poznatom dramatičnom nadmetanju s Dinamom (imali su po 50 bodova)…

Radi kronike: Ivić je ipak kasnije, 28. rujna 1984. preuzeo klupu Dinama i to u osmom kolu prvenstva, jer su „modri“ s trenerom Brankom Zebecom pali na zadnje, 18. mjesto sa svega tri osvojena boda (tri neriješene i četiri poraza). Dinamo se brzo penjao na tablici, čak do petog mjesta u 22. kolu, na kraju šesti, ali je Ivić demisionirao poslije 27. runde.