Ljudi su mu se rugali zbog veličine penisa, a na kraju je morao prekinuti nogometnu karijeru: ‘Kad se skinem gol...‘

Dok se mnogi bivši talenti pravdaju teškim ozljedama koljena, francuski autor i dokumentarist Sikou Niakaté (34) otvoreno priznaje da je njegovu potencijalnu nogometnu karijeru uništilo nešto sasvim drugo – strah od zajedničkog tuširanja.

U ispovijesti za L‘Equipe, Niakaté opisuje kako je kao dječak iz 19. okruga u Parizu sanjao dres Manchester Uniteda, broj 7 i Davida Beckhama. Sa svojih 192 cm visine i iznimnom tehnikom, uspoređivali su ga s Yayom Touréom. No, dok su njegovi vršnjaci odlazili u klubove, on je ostao na ulici.

Sve je počelo bezazlenom dječjom prepirkom sa sestrom, a produbilo se neugodnim trenutkom s prijateljem koji mu se izrugivao zbog veličine penisa.

- Tada sam umro iznutra. Hodao sam pognute glave, osjećajući se kao čudovište. Odlučio sam da nikada neću igrati u klubu. Nikada. Među nogometašima postoji izreka da nisu uspjeli zbog križnih ligamenata, a ja volim reći da sam ja imao ‘križne ligamente u gaćama‘ - slikovito objašnjava Niakaté.

Taj iracionalni, ali paralizirajući sram pratio ga je kroz cijelo odrastanje. U školi je bio izvrstan sportaš, ali bi dobivao jedinice iz tjelesnog čim bi na red došao bazen.

Čak i kad je kasnije počeo igrati košarku, razvijao bi složene strategije kašnjenja kako bi izbjegao presvlačenje pred drugima, dolazeći na treninge u odijelu iz ugostiteljske škole koju je pohađao.

Danas, kao autor dokumentarca "U mraku muškarci plaču" (Dans le noir, les hommes pleurent), Niakaté shvaća da nije bio sam. Fenomen koji on naziva ‘sindrom svlačionice‘ pogađa ogroman broj muškaraca koji se osjećaju neadekvatno u svijetu nametnute, hipertrofirane muškosti.

Niakaté se u tekstu dotiče i rasnih stereotipa, priznajući kako je kao tamnoputi muškarac osjećao dodatni pritisak da mora biti iznad prosjeka, što je samo produbilo njegovu unutrašnju bitku.

Iako su mu partnerice kasnije u životu potvrđivale da je njegov strah neutemeljen, ožiljci su ostali.

- Moja verzija u društvu, ona odjevena, vrlo je opuštena. Ali kad se skinem gol još uvijek nije - zaključuje Niakaté koji je svoju traumu pretvorio u društveno važnu temu o kojoj se u sportskim krugovima i dalje (pre)rijetko govori.