Namjestio je prvi pogodak, onda je zabio drugi i ne samo time postao junak velike poljudske večeri. Štoviše, taj se dečko "junači" već dulje vrijeme. A u tome, ujedno, postoji neugodan detalj za Dinamo: prije nekoliko mjeseci želio je u Maksimir, ali ondje su procijenili da im ne treba. Nije ni prvi, niti posljednji, i ne bi to bila posebna priča da brojke ne nude praktički pa surovu usporedbu...
Marin Šotiček, a o njemu je naravno riječ, ove je sezone, naime, u 14 službenih nastupa postigao tri pogotka i upisao pet asistencija. S druge strane, Dinamova petorica (osnovnih) krilnih igrača - Mateo Lisica, Arbër Hoxha, Mislav Oršić, Iker Almena i Dani Rodríguez - u 52 akumulirana nastupa u svim natjecanjima zabila su šest pogodaka. Asistencije? Nula. Lisica ima dva gola, Hoxha također dva, Oršić i Almena po jedan, Rodríguez nijedan. Jasno, minutaža nije jednaka, jedni su standardni, drugi tek traže mjesto, prilagodbu, zraka. Ali kada pet krila u trećem mjesecu sezone nema nijednu asistenciju, brojke ipak nešto govore. Doduše, postoji igrač s tri asista u tek 307 HNL i euro minuta, no Fran Topić kako stvari trenutno stoje - ne kandidira za (ozbiljnije) uloge...
Nije Šotiček, naravno, konačni odgovor na sva Dinamova pitanja, ali legitimno je zapitati se bi li igrač njegove izravnosti i učinka bio višak u momčadi koja upravo na bokovima ima problem s produkcijom. Tim više što je Dinamo još jučer imao Mounsefa Bakrara: Alžirac je prošle sezone, pod Marijem Kovačevićem, postigao 18 golova i upisao pet asistencija u 42 utakmice, davao je impuls i kao starter i kao joker i definitvno je bio jedan od detonatora duple krune, a ovoga ljeta prodan je egipatskom Al Ahlyju za tri milijuna eura, uz moguće bonuse. Nitko, opet, ne može dokazati da bi u promijenjenom sastavu bio jednako učinkovit, ali otišao je igrač s konkretnim brojkama, a zamjena zasad nije pronađena.
- Gledaj derbi i vidjet ćeš da osim Belje nikoga nema u 16-rcu, kod gola, recimo, Lisica drži aut-liniju umjesto da se zapikne i ili odmakne jednog čuvara, ili dočeka loptu. To je radio Bakrar, i to sjajno - analizira nam jedan trener.
Šotiček je u svemu tome subjekt ipak jedne šire priče. Nije tajna da je ovoga ljeta želio zaigrati za Dinamo, ali iz Maksimira nije stigao poziv. Sportski sektor, prema našim informacijama, procijenio je da za njim nema potrebe, a birajući između Rijeke i Hajduka, izabrao je Split. I, očito, nije pogriješio... Za dublji kontekst, kazaljku treba vratiti dvije godine unazad: Dinamo je tada želio klinca iz Lokomotive, ali pregovori su zapeli, otac je govorio o ponuđenih deset tisuća eura mjesečno i poniženju, Dinamo je osporavao njegovu verziju te isticao bonuse i rast ugovora. Kako god, igrao se tu i ping-pong s Božidarem Šikićem, posao je propao, Basel je platio oko tri milijuna eura, mladac je otišao put Švicarske, no tamo nije našao sreću. Uglavnom, prvi ga put Dinamo nije uspio dovesti, drugi je put zaključio da ne mora, dakle isti ishod uz različite okolnosti.
Momak iz okolice Ozlja, međutim, samo je jedno poglavlje debele knjige maksimirskih propusta. U kojoj Dinamo nije uvijek bio kriv, ali je prečesto ostajao praznih ruku. Negdje kriv, ali ne baš uvijek dužan. Naime, u vrijeme velike maksimirske tranzicije, još pod Upravom Vlatke Peras, na radaru su bila imena zbog kojih se danas dosta navijača Modrih pita kako bi izgledao Dinamo da je ostvario dio planova. Uz Šotičeka, dakle, svojevremeno je na radaru bio i Matija Frigan kao velika želja, ali Rijeka nije popuštala u pregovorima. Damir Mišković tražio je tada cca. tri milijuna eura i igrače koje Dinamo nije bio spreman dati, Frigan je otišao u Westerlo za oko šest milijuna eura, a dvije godine poslije u Parmu za približno devet.
Sličnu putanju, barem u početku, imao je spomenuti Bakrar, dok je još bio član Istre 1961. Želio ga je još Ante Čačić, potom i Igor Bišćan, a Dario Šimić i Marko Marić koji su prije tri ljeta bili protagonisti tadašnjih pokušaja slaganja sportskog sektora, posao su praktički i dogovorili. Bakrar je već bio na "ipsilonu", ali onda je Uprava Dinama izašla iz pregovora zbog spornih nekoliko stotina tisuća eura. Alžirac je otišao u SAD, da bi ga Dinamo poslije ipak doveo i naposljetku na njemu i rezultatski i financijski profitirao. Danas spada u možda kritični dio ovoljetnih odluka. Najzanimljiviji je, kako god, slučaj Yacinea Titraouija. Dinamo ga je pronašao u Alžiru, Marko Marić zatražio je od Sandra Perkovića da prouči snimke, a Perković je, kako čujemo, cijelu noć analizirao igrača uz jasan zaključak:
- Apsolutno. Moderni box-to-box veznjak, bolja verzija Marka Bulata. Uzimaj odmah! - rekao je Perković Mariću.
No posao je zaustavljen. U tadašnjoj Upravi, pisali smo već, postojao je jaki zazir prema Šimiću i Mariću, o čemu svjedoči skandalozni javni istup tadašnjeg člana Uprave Darka Podnara, a jasno "stop" službeno je obrazloženo uz noticu da Alžirac nije zadovoljio na liječničkom pregledu. Iako su tada, pa i prije i kasnije, liječnički prolazili igrači s pola zdravih koljena. Uglavnom, Titraoui je potom otišao u Charleroi za oko 1,2 milijuna eura, postao standardan, dogurao do alžirske reprezentacije i idealne momčadi belgijskog prvenstva, a ovog ljeta potpisao za Lens u transferu vrijednom oko osam milijuna eura. Danas igra Ligue One i LP. A Dinamo ga je, podsjetimo, 2023. mogao dovesti za približno 550 tisuća eura, dok i danas traži takav profil igrača...
Uglavnom, Šotiček, Frigan, Bakrar, Titraoui, među inima. Četiri različite sudbine, ljudi i okolnosti. Nije ovo, da se razumijemo, svojevrsni "j‘accuse" Upravi ili Upravama, pa niti slaganje zamišljene momčadi koja bi samo zato što sjajno izgleda na papiru bila bogomdana, već je više kronologija propuštenih mogućnosti, od kojih je svaka mogla promijeniti barem djelić Dinamove sadašnjosti. I tako se, nakon svih imena, milijuna, liječničkih nalaza i propalih pregovora, vraćamo Šotičeku, i to ne prvoloptaški jer je bacio Ajaxovo koplje u trnje, već zato što je Dinamo još jednom procjenjivao igrača kojeg vrlo dobro poznaje, a procjena je, navodno, bila da mu - ne treba. A kada pogledamo Dinamova krila i njihove asistencije nakon 90 dana nove sezone, barem jedno pitanje doista je teško izbjeći: je li doista tako?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....