Naravno da je senzacija sa Santiaga Bernabeua odzvonila i među Dinamovim navijačima, taj Šerif, koji se onako poigrao s Modrima u Tiraspolu, gdje je mogao pobijediti i više od 3:0, hara i Ligom prvaka.
Puno je bilo kritika nakon tog teškog poraza i ispadanja od Šerifa, otvorena su brojna pitanja o aktualnom Dinamovom trenutku, stoji i dalje da su Modri u tom dvoboju bili ispod svoje razine, da su vjerojatno i podcijenili Šerif i da se nisu dobro pripremili za moldavskog prvaka. Da su u Maksimiru povlačili neke drugačije poteze, mogao se takav epilog, barem tako uvjerljiv poraz, možda i izbjeći. No, na to se sad nema smisla vraćati, ali ovo što je Šerif nastavio raditi u Ligi prvaka definitivna je potvrda da je Dinamo ispao od ozbiljne, kvalitetne momčadi i da čitava istina sigurno nije samo u tome da je Dinamo bio toliko loš. A koliko je dobar, trebali bismo saznati u Genku.
Dva poraza 2016.
Naime, gledajmo to ispadanje od Šerifa kao prvi čin te velike nogometne senzacije, koje je stiglo u trenutku dok su Dinamovi nogometaši još tražili formu, dok je kapetan Ademi bio ozlijeđen, a neki igrači pred transferom ili glavama u transferu, a trener Krznar još “lutao” i tražio idealnu momčad. To ispadanje, uza sve te okolnosti, sigurno nije konačna i prava slika Dinamove snage. Onda je došao West Ham. Poraz bez neke prave igre i prilika, Dinamo koji nije podsjećao na onaj lanjski, Dinamo koji je dao naslutiti da je ova momčad svoje najbolje utakmice već odigrala i da ne treba očekivati nova čuda. No, ajmo reći, ipak je West Ham najjači u skupini, momčad iz vrha Premiershipa, pa shodno tome ne treba ni iz te utakmice izvlačiti konačne zaključke!?
I, sad dolazi Dinamo u Genk. Na noge momčadi, otprilike, istog ranga, istih ambicija. Dinamo koji je gotovo kompletan, Dinamo koji u zadnje vrijeme diže razinu forme, koji je u zadnje dvije utakmice zabio osam golova i Dinamo koji je, kroz povijest, u Belgiji uvijek uzimao bodove i upisivao pobjede. Ovo je utakmica koja će reći, bez alibija i “olakotnih okolnoti”, koliko vrijedi ovaj Dinamo i je li dovoljno dobar i spreman za još jedno proljeće u Europskoj ligi. Potencirao je i sam Krznar nakon pobjede u Koprivnici da s nekim stvarima nije zadovoljan, posebno u obrani, gdje je Dinamo pokazao dosta nesigurnosti. E sad, je li porast napadačke forme i buđenje napadača važnija vijest od problema u obrani, jesu li dobre strane novog sustava igre nadjačale one dijelove u kojima se još očituje neuigranost?
Puno ćemo toga o Dinamu saznati u ovih 90 minuta, kakva je doista krvna slika i perspektiva ove momčadi. Ako je dosad i bilo razloga, objektivnih i subjektivnih, zbog kojih se nije mogla donijeti konačna presuda o Krznarovoj momčadi, nakon Genka više nema skrivanja. Jer, pobjeda, pa i bod, ostavljaju Dinamo ravnopravno u utrci za prolaz skupine, dok poraz ostavlja matematičke izglede, ali realno, takav bi ishod gurnuo Modre prema Konferencijskoj ligi. Što je ipak razina niže od onoga što je Dinamo igrao zadnjih sezona. Zadnji put je Dinamo izgubio prve dvije utakmice u skupini još 2016. u Ligi prvaka, tada protiv Lyona i Juventusa nije niti zabio gol. Bio je to tada Dinamo koji je tek sanjario o velikom europskom rezultatu i ravnopravnoj borbi s “velikim dečkima”. Je li ovo još uvijek Dinamo koji te snove pretvara u stvarnost ili opet počinje sličiti na taj “sanjarski”? Istinu o ovom Dinamu saznat ćemo u Genku!










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....