Ono što je Dinamo napravio Tottenhamu više neće biti moguće! Zaživi li Superliga nogomet neće biti isti

Ima već onih koji su temu podignuli na širu razinu, na svakodnevnu društveno-političku i zaključuju da je jedinstvo Europe drugi put palo na ispitu u samo nekoliko mjeseci. Prvo po pitanu cjepiva i nošenja s pandemijom i različitih pristupa borbe s COVID-om, a sada u nogometu. Tamo gdje je Europa najjača, dominantna i nedodirljiva, u nogometu, ispala je toliko ranjiva i podijeljena.

Pesimisti će odmahnuti rukom, zaključiti kako se to i moglo očekivati onog trenutka kad je europski nogomet otišao iz Europe u ruke arapskog, američkog, kineskog... kapitala. Samo profit, ekstraprofit, koga briga za nogometnu esenciju, temelj nogometne popularnosti i planetarne ovisnosti koja počiva na činjenici da slabiji može pobijediti jačega, siromašan bogatoga. Nigdje kao u nogometu nisu snovi tako ostvarivi, puno je veći postotak klinaca s Malte, Novog Zelanda ili Senegala, koji su uspjeli oduzeti loptu Leu Messiju, 'žicati' dres Ronalda ili se hvaliti da im je gol zabio Luka Modrić, no što je onih koji su uspjeli odigrati gem (kamo li ga osvojiti) s Rogerom Federerom, zakucati preko LeBrona Jamesa ili ispitati formu Usaina Bolta, makar na nekakvom 'sparingu'.

U nogometu je moguće da Dinamo izbaci Tottenham, da Leicester bude engleski prvak, da Atalanta postane hit-momčad u Europi i bude korak do polufinala Lige prvaka, ili da se 'maleni' Lille bori za naslov ravnopravno s ultrabogatim PSG-om, da autsajder Island drži u klinču veliku Argentinu, ili da se Luksemburg ravnopravno nosi s Portugalom... Zaživi li Superliga u svom svojem opsegu, uzvrate li UEFA i FIFA sankcijama i tužbama, mnoga od ovih čuda više neće biti moguća, jer, 'mali' više neće imati priliku igrati protiv 'velikih', Svjetska i Europska prvenstva bit će lišena najvećih zvijezda. Kako je davno netko zaključio, nije nogomet u Africi postao popularan jer su ljudi na televiziji gledali Ronalda, Maradonu, Messija, već zato, jer su njihovi Afrikanci igrali protiv tih velikana. I uspijevali im parirati, čak ih i pobijeđivati. Klinci su sanjali kako će i oni jednog dana pobijeđivati te neke nove Maradone, oni su im bili tu, blizu.

Što će dugoročno donijeti nogometu Superliga, teško je u ovom trenutku zaključiti. Hoće li, umjesto da približi najbolji nogomet i nudi ga u velikim količinama cijelom svijetu, zapravo, odnijeti nogomet iz prosječnog ili siromašnog domaćinstva? Poput nekog od onih ugodnih restorana, šarmantnih i popularnih u kojemu stol do stola večeraju bankar, menadžer, ministar, građevinski radnik, školski profesor, blagajnica i radnik čistoće, dama u najljepšoj haljini kraj 'gastarbajtera' u 'manduri'. A onda restoran promijeni smjer, diže cijene u nebesa i umjesto ukusnih gableca nudi gušćju jetru s tartufima i carpaccio od noja, umjesto cike, vike i pjesme raspojasanih studenata, prigušenu klasičnu glazbu sa skupocjenog klavira. I postane uštogljen, dosadan, neprivlačan čak i onima koji su htjeli neko takvo, tihi u uljuđeno mjesto samo za sebe. Revolucija, kaže se, jede svoju djecu, hoće li i ova revolucija pojesti svoju?

Što će Superliga donijeti dugoročno i kakvi će biti efekti na globalnu nogometnu popularnost, pitanje je na koje nitko zasad nema odgovor, ono što se zna, kratkoročno će tim klubovima, njih 12, 15 ili 20 koliko bi ih u startu trebalo biti, omogućiti pravo bogatstvo. Naime, američki bankarsko-investicijski div JP Morgan potvrdio je da sudjeluje u financiranju Superlige i da će u tu svrhu izdvojiti šest milijardi dolara!

- Možemo potvrditi da financiramo projekt, ali više od toga ne možemo reći - rekli su iz JP Morgana.

Neki izbori spominju ukupnu cifru od 10 milijardi, dolara ili eura, a spominje se da bi svaki klub u startu trebao dobiti najmanje 425 milijuna 'džeparca' za podmirenje dugova nastalih pandemijom. I ako treba, za ulaganje u infrastrukturu. Pobjednik te lige, navodno, trebao bi dobiti više od 400 milijuna eura, a gdje su tek prihodi od TV-prava, koji se, također, mjere u milijardama. Dosad ih je uzimala UEFA i dijelila klubovima, sad bi sve bilo njihovo. Dionice Juventusa i još nekih klubova iz ove priče već su u ponedjeljak vrtoglavo skočile na burzama i doista nitko u ovom trenu ne zna koliko bi točno ti klubovi mogli zaraditi, koliko je milijardi na stolu. I koliko je to dobro ili, izvjesnije, za nogomet generalno.