Priča o novom Maksimiru, jasno je u biti otpočetka, nije i ne smije biti rasprava o tome je li pobjednički projekt lijep, ružan, otvoren ili zatvoren. U nekoliko dana preselila se na puno opasniji, ali sada i jedini konkretni teren: pitanje je li natječaj vrijedan stotine milijuna eura proveden prema pravilima koja su unaprijed vrijedila za svih 88 sudionika... Ili, ajde, onih "drugih" 87.
Nakon Ministarstva gospodarstva, koje je od DKOM-a zatražilo poništenje odluke o rezultatima i ponovljeni pregled radova, što je javno iskomunicirao ministar Alen Šušnjar, prema informacijama Jutarnjeg stigle su još dvije žalbe sudionika natječaja.
Ministarstvo je zatražilo i poništenje cijelog postupka ako se ravnopravnost natjecatelja više ne može uspostaviti te privremenu mjeru kojom bi se do odluke DKOM-a zaustavilo daljnje ugovaranje projekta. DKOM-u su se obratili nizozemski de Architekten Cie., čiji je rad zauzeo šesto mjesto, prvo ispod pet nagrađenih, te zajednica ZHA Architects Limited, odnosno Zaha Hadid Architects, i zagrebačkog UPI-2M-a. Sadržaj tih žalbi do zaključenja izdanja nije bio službeno poznat niti su bile evidentirane u javnom upisniku DKOM-a, pa njihove argumente zasad nije moguće poistovjećivati s onima Ministarstva. Ali činjenica da se više ne žali samo državno tijelo, nego i sudionici natječaja, bitno mijenja kontekst cijele priče.
Što sada slijedi, ključno je zapravo pitanje...
Grad Zagreb kao naručitelj treba odmah, a najkasnije sedam dana od primitka žalbe, DKOM-u dostaviti odgovor, očitovanje o svakom žalbenom navodu i zahtjevu te dokumentaciju i dokaze kojima obrazlaže zakonitost svojih postupaka. A upravo će taj odgovor biti zanimljiv. Ne zato što Grad može odlučiti hoće li odgovoriti - naime, mora! - nego zato što će se morati jasno očitovati što od provedenog postupka brani.
Politička slika posljednjih dana, naime, nije baš jednoznačna: gradonačelnik Tomislav Tomašević govorio je da treba poslušati "eho naroda", dok predsjednik ocjenjivačkog suda Toma Plejić čvrsto brani natječaj i odluku žirija. Dinamo se, pak, kako neslužbeno saznajemo, u ovom trenutku nema namjeru dodatno oglašavati. Dojam je da su u klubu zaključili kako je Zvonimir Boban proteklih dana preuzeo gotovo ulogu glasnogovornika cijelog projekta - iako je dio žirija bio u svojstvu predstavnika HNS-a, a ne Dinama! - dok su institucije Grada i države ostajale u pozadini. Sada očekuju da Grad i država, kao dva (politička) nositelja projekta, sami preuzmu svoj dio odgovornosti.
Grad na potezu
Nakon, dakle, očitovanja Grada DKOM odlučuje i o žalbi i o prijedlogu privremene mjere. O privremenoj mjeri mora odlučiti u roku od pet dana od primitka potrebne dokumentacije, zakonski rok za odluku o urednoj žalbi je 30 dana, a pisani otpravak potom se izrađuje i dostavlja u roku od osam dana. Prevedeno, ključni sljedeći koraci više nisu politički ni estetski već proceduralni: Grad mora odgovoriti na žalbene navode, DKOM odlučuje hoće li privremeno zaustaviti daljnje ugovaranje, a potom i treba li postojeći izbor potvrditi, vratiti dio postupka na ponovno odlučivanje ili ga poništiti.
A upravo će se tu, kako saznajemo, lomiti (najmanje) tri pitanja.
Prvo su kriteriji: iz zapisnika ocjenjivačkog suda proizlazi da su za drugi krug utvrđeni i "dodatni kriteriji vrednovanja", dok se mogućnost fazne izgradnje spominje kao važan kriterij eliminacije. DKOM će morati utvrditi je li riječ o razradi unaprijed propisanih kriterija ili uvođenju novog pravila tijekom postupka.
Četiri odvojene tribine
Drugo su četiri odvojene tribine: natječajni program tražio je "kohezivnu i povezanu strukturu gledališta", a na izravno pitanje smiju li tribine biti odvojene odgovor je ponovno upućivao na taj zahtjev. Pobjednički projekt VG13-a ima četiri konstrukcijski odvojene tribine i otvorene kutove. Ključno je zato jesu li svi natjecatelji iz programa i službenih odgovora mogli izvući jednaku pretpostavku.
Treće je stručna i tehnička provjera pobjedničkog rada: ocjenjivački sud zaključio je poredak nagrađenih radova 3. rujna, dok objavljeno mišljenje stručnog savjetnika za konstrukciju Borisa Vranješa nosi datum 14. rujna. U njemu se navodi da je prezentacija nosive konstrukcije pobjedničkog rada nedostatna te da rješenje zahtijeva značajnu dodatnu razradu. To ne znači automatsku diskvalifikaciju, ali otvara pitanje kojim je stručnim podacima žiri raspolagao pri rangiranju.
Rasprava o Maksimiru, eto, vraća se tamo gdje je možda od početka trebala biti: ne na pitanje sviđa li se projekt javnosti, politici ili arhitektima, nego jesu li pravila prije početka bila jasna i jesu li poslije jednako vrijedila za sve. DKOM slijedom svega žalbe može odbaciti, odbiti kao neosnovane ili ih usvojiti te poništiti odluku ili pojedine radnje zahvaćene nezakonitošću.
Tri scenarija
U praksi to znači tri scenarija: postojeći izbor ostaje, dio natječaja mora se ponoviti ili, u krajnjoj varijanti, pada cijeli natječaj! U svakom slučaju, desetak dana nakon predstavljanja projekta koji je trebao zatvoriti jednu od najdužih zagrebačkih sportskih saga, umjesto prve lopate slijedi pravna provjera pravila po kojima je uopće izabran onaj koji ju je - trebao zabiti.
A prema onome što znamo, pobjednička tvrtka VG13 iz Milana svejedno sljedeći tjedan stiže u Zagreb kako bi koncizno i naširoko predstavila pobjednički koncept, uz brojne video-vizualizacije, presjek cijelog projekta, statičku i financijsku održivost, sklonost redefiniranju koncepta koji navodno već postoji i koji bi, kako čujemo, trebao dati bitno drugačiju sliku i time umiriti ovu stadionsku ne baš savršenu oluju.
U svakom slučaju: to be continued...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....