Jesen je nažalost vrijeme kada se odlazi iznenada, bez riječi i pozdrava, pa je tako u jutarnjim satima petka, 2. listopada, od posljedica srčanog udara preminuo tehnički direktor HNK Gorice i glavni tajnik Zajednice sportskih udruga Grada Velika Gorica Darko Blažinčić. Teško je pronaći riječi koliki je to šok, prije svega za njegovu obitelj, a onda i za sve koji su s njim radili, surađivali ili ga na bilo koji način poznavali.
U skoro 30 godina novinarskog rada u Sportskim novostima za rijetko koga bih mogao reći da je bio toliko dobar i pristojan čovjek kao što je bio Darko. Uvijek na usluzi, uvijek s osmijehom na licu, istinski simbol nogometnog kluba iz Velike Gorice, čovjek za sve zadatke, onaj koji je uvijek bio tu, prvi koji je dolazio i zadnji koji je odlazio. Zadnji put smo se i vidjeli poslije utakmice s Varaždinom u rujnu kada je otpraćao službene osobe i policiju, preostalo je bilo još samo zaključati vrata stadionskih prostorija. Nije propustio mahnuti uz riječi "vidimo se", ali okrutna sudbina htjela je drugačije, uzela ovog crnog petka svima ono najbolje.
Darko Blažinčić je Međimurac iz Preloga, koji se rodio 1. lipnja 1961. godine, ali vojnička karijera spojila ga je trajno s Turopoljem i Velikom Goricom. Bio je pukovnik Hrvatske vojske, višestruko odlikovan, a u Domovinskom ratu imao je jedno od zaduženja puštanje zvučnih sirena zbog zračne opasnosti. Kada bi on stisnuo dugme, trebalo je u Zagrebu i okolici trčati u najbliže sklonište.
Nakon umirovljenja skroz se posvetio sportu i administrativnom radu, ali s onom prepoznatljivom vojničkom pedantnošću. Sve po pravilima i propisima, sve na papiru. Bio je jedan od najboljih poznavatelja procesa licenciranja klubova kod kojeg su iz svih ostalih dolazili po savjet, a koliko je zapravo radio, najbolje će oslikati anegdota kada mu je predstavnik Hajduka jednom kazao "to što ti u Gorici radiš, Darko, u Hajduku nam trebaju petorica". I ne samo u Hajduku.
HNK Gorica i njezin ulazak u najviši rang hrvatskog nogometa ljeta 2018. bio je kruna njegovog ranijeg rada u Radniku i Udarniku. Bio je izuzetno ponosan što Turopolje pod vodstvom Nenada Črnka stvara konačno stabilnog prvoligaša i posvetio se tome svim srcem. Od jutra do mraka i baš to srce ga je na kraju izdalo, dok je još mogao toliko dati. U svibnju ove godine od Hrvatskog olimpijskog odbora dobio je nagradu "Milan Neralić" za izniman doprinos razvoju sporta na lokalnoj razini, a posebno priznanje dobio je i od matičnog kluba HNK Gorica, u kojoj je bio od 2009. i njezina osnivanja.
Prijatelju Darko, ostaješ u nezaboravnom sjećanju i sve će biti pusto bez tebe. Počivaj u miru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....