Čudo koje je režirao Leicester u onoj famoznoj sezoni 2015./16. teško da će itko nadmašiti. Momčad koja je sezonu ranije jedva sačuvala status engleskog prvoligaša, s obzirom na to kako su do zadnjeg kola strepili od ispadanja, pokorila je najjaču ligu svijeta i postala tek šesta koja je podigla trofej Premier lige. Pothvat je to koji je mogao biti impresivniji eventualno da nije bilo te sezone “aklimatizacije”. Da su odmah po ulasku u prvoligaško društvo stigli na tron.
Miris takve senzacije osjeti se ove sezone u zraku na obali Thunskog jezera u Švicarskoj, gdje se FC Thun, odmah po povratku u najviši rang švicarskog nogometa, proslavio i uzeo svoju prvu titulu švicarskog prvaka u 127 godina dugoj povijesti. Naslov je potvrđen porazom prve pratilje St. Gallena protiv Siona (0:3) tri kola prije kraja.
Bez ‘pravog‘ trofeja u povijesti
U svojoj povijesti dugoj 127 godina, Thun ima dva trofeja. I to dva trofeja osvajača druge lige. Nisu uspjeli osvojiti ni jedan kup, iako su u finalu bili u dva navrata (1955., 2019.), a i mjesto u vitrini rezervirano za pehar prvaka samim time ostalo je nepopunjeno. Najbliže tituli bili su 2005. godine, kada su uzeli drugo mjesto, zaostavši deset bodova iza prvaka Basela.
Ta sezona 2005., u usporedbi s ostalim godinama zlatnim slovima zapisana u povijesti Thuna, donijela je Ligu prvaka. Bio je to prvi, a do danas i jedini put da je klub iz grada od 45 tisuća stanovnika, udaljenog 15 minuta vožnje od Berna, zaigrao skupine najelitnijeg natjecanja u Europi. U skupini s Arsenalom, Ajaxom i praškom Spartom završili su treći, tako si osigurali i povijesno europsko proljeće ispadanjem u Kup UEFA, odakle su ispraćeni u šesnaestini finala od strane HSV-a.
Prvo ime Thuna tada je bio Mauro Lustrinelli. Švicarac talijanskih korijena zabio je 20 komada u sezoni u kojoj je Thun uzeo drugo mjesto, a potom je s tri pogotka u četiri utakmice u kvalifikacijama doveo momčad do skupina Lige prvaka. Na zimu je otišao put Praga i potpisao za Spartu, istu koju je pomogao izbaciti iz Europe, u transferu teškom svega pola milijuna eura. Lustrinelli se vratio u Thun završiti karijeru 2011. godine, odakle je započeo trenersku karijeru.
Sve je kliknulo
Zašto uopće spominjemo ime švicarskog napadača kojemu je, realno, vrhunac karijere bio Thun i transfer u Spartu, a za Švicarsku je upisao tek 12 nastupa bez golova? Pa, upravo taj čovjek, nakon što je “okačio” kopačke o klin, započeo je postupni trenerski uspon, koji je uključivao mlade momčadi Thuna i Švicarske, ali i uskakanje u ulogu vatrogasca 2017. godine, te vodi mali švicarski klub do povijesnog naslova prvaka. Preuzeo je momčad 2022. godine, kada je već bila u drugoligaškom društvu, te je nakon tri godine “flertanja” s ulaskom u viši rang ostvario željeni cilj.
Cilj se, jasno, promijenio ulaskom među elitu te je za prvu sezonu bio poprilično nedvosmislen: izbjeći instantno ispadanje u drugi rang. S budžetom od dva milijuna eura nitko nije mogao očekivati ulazak u ligu za prvaka, u najboljem slučaju nadanje je bilo komforniji boravak u ligi za ispadanje. Međutim, nešto je jednostavno kliknulo u gradu podno Alpa...
- Nismo učinili ništa posebno. Nije bilo nikakvog ulaganja novca niti smo doveli nove igrače. Naprotiv, zadržali smo istu okosnicu momčadi iz druge lige, uz odlazak dvojice ili trojice igrača. Protiv koga god igramo, trenerova poruka je uvijek ista: budite hrabri, dajte sve od sebe na terenu. Što se tiče intenziteta, mislim da nas nitko ne može nadmašiti - otkrio je za Marcu španjolski stoper momčadi Genís Montolio.
Upravo u tom intenzitetu postoji “to nešto” što ih razlikuje od ostalih. Momčad je u pravilu postavljena u niskom bloku, a vertikalnošću preko kontre i visokim presingom tjeraju protivnika na pogreške. Posjed lopte u prosjeku im je 46% po utakmici, dok su po agresivnom presingu najbolji u ligi. Prema dodavanjima po obrambenoj akciji (PPDA) u rangu su Barcelone i PSG-a u svojim ligama.
Uz spomenutog Lustrinellija, arhitekta nogometnog čuda koji sjedi na trenerskoj poziciji, važnu ulogu odigrao je i Andreas Gerber, veznjak u famoznoj generaciji koja je stigla do Lige prvaka, a koji sada ima ulogu predsjednika i sportskog direktora. Na transfere je potrošeno 1,7 mil. eura, no srž momčadi ostala je ista. Tako su tri najbolja strijelca momčadi Rastoder, Bertone i Ibayi, sve igrači koji su u Thunu bili i tijekom boravka u drugoj ligi. Nema renomiranih imena, na Transfermarktu nitko ne premašuje vrijednost od tri mil. eura. Više od toga, primjerice, vrijedi dinamovac Raul Torrente, koji na nogometni teren nije stao već gotovo godinu dana.
- To je bila jedna od najslađih pobjeda u moje četiri godine u Thunu - poručio je Lustrinelli nakon trijumfa protiv Basela pet kola prije kraja (3:1), koji ih je doveo na prag senzacije. Posljednji slučaj u Europi kada je momčad po ulasku u prvi rang osvojila titulu bio je Kaiserslautern, koji je 1998. godine s mladim Michaelom Ballackom u momčadi šokirao Bundesligu. Jasno, švicarska liga nije njemačka, a bome ni engleska, koju je uzeo Leicester pred točno 10 godina, no pothvat poput ovoga ne pamtimo već 28 godina...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....