Hrvatska priča o Pepeljugi, legende padale kao na traci! Čak je i veliki Eusébio vikao: ‘Pi*ku mater, Osijek, ševa!‘

Prvu nogometnu radost u Torontu donijeli su - Hrvati! Uskoro će, za točno mjesec dana, biti pedeset godina od titule Toronto Metros-Croatije u NASL ligi, odnosno sjevernoameričkoj nogometnoj ligi, koja je uvrštena među najveće događaje koji su obilježili povijest kanadskog nogometa.

- To je bio jedan od rijetkih uspjeha kanadskog momčadskog sporta uz hokej na ledu, u kojem su se natjecali s Amerikancima i bili bolji - reći će kasnije Ivica Grnja, jedan od članova te velike generacije koja je momčadski primljena u Kuću slavnih kanadskog nogometa.

Američki mediji te 1976. titulu Toronto Metros-Croatije, koja je osnovana samo godinu dana ranije, nazvali su pričom o Pepeljugi. Jer, uz sve probleme koje su imali, počevši od financijskih, nitko im nije davao nikakve šanse da će osvojiti ligu krcatu zvijezdama. A Pelé je igrao u New Yorku, Bobby Moore u San Antoniju, George Best bio je zvijezda Los Angelesa...

- Tada su kanadsku ligu činili klubovi koje su osnovali doseljenici. Kanađani su tek učili, gledajući kako se vodi, radi, trenira... Pravila su bila takva da klubovima nisu dozvolili nacionalni predznak, ali, s obzirom na to da se Toronto Croatia u zadnji čas priključila natjecanju i da je trajala čitava procedura kada je liga počinjala, ipak su dozvolili to ime. Računali su da ćemo brzo otpasti iz natjecanja, ispasti već u grupnoj fazi, da neće s nama imati problema, ali su se prevarili... - ispričao nam je svojedobno Grnja, jedan od osmorice Hrvata u toj šampionskoj momčadi uz Bileckog, Šutevskog, Cukona, Blaškovića, Lukačevića, Pilaša te trenera Domagoja Kapetanovića.

MIROSLAV SLAFHAUZER Cropix

Naravno, najveća zvijezda bio je Eusébio, osvajač Zlatne lopte iz 1965.

- Imao sam sreću što sam igrao s takvim igračem, iako je on govorio da je imao sreću što je igrao sa mnom. Kada je tek došao, njegove igre nisu bile kakve su svi očekivali, ali razigrao se brzo, nije bez razloga osvojio Zlatnu loptu i da se za njega govorilo kako je prvi nakon Peléa. Bilo je predivno iskustvo provesti vrijeme s takvom legendom... Ne mogu zaboraviti kada smo na treninzima igrali ‘ševe’ s onim znalcima, Brazilcima i Nijemcima koji nikada ne žele pogriješiti. Umreš u ševi, a Lukačević, Blašković i ja gledali smo da prvog do sebe uvalimo, jer inače nikada ne bismo izašli van. Drugi to nisu shvaćali. Eusébio je jednom pukao i viknuo na hrvatskom: "Pi*ku mater, Osijek, ševa!". Toliko je hrvatskog naučio - anegdota je koju Grnja uvijek rado prepričava.

U doigravanju su redom padali Rochester Lancers, Chicago Sting, pa onda u polufinalu Tampa Bay Rowdies, koji je prethodno senzacionalno izbacio Peléov New York Cosmos. Klubu iz Toronta nitko nije davao šanse; u Tampa Bayu, protiv favoriziranog domaćina, deset minuta prije kraja utakmice, i to pri vodstvu Metros-Croatije 2:0, na semaforu se i dalje oglašavala nagradna igra za navijače Rowdiesa u kojoj je glavna nagrada bila put u Seattle na Soccer Bowl, odnosno finalnu utakmicu NASL lige.

- Tijekom utakmice reklamirali su nagradnu igru koja je trebala omogućiti trojici ili četvorici njihovih navijača da odu u Seattle, gdje se trebalo igrati finale... Jer su i dalje mislili kako će Tampa pobijediti. Pred kraj utakmice jedan naš igrač otišao je do klupe Rowdiesa i rekao: "Jeste li svjesni da nećete pobijediti? Prestanite ljudima davati lažnu nadu." - prisjetio se kasnije Robert Iarusci, jedan od tek dvojice Kanađana u startnoj postavi Metros-Croatije.

Ni Minnesota Kicks u finalu nisu bolje prošli. Na stadionu The Kingdome - otvorenom samo nekoliko mjeseci prije finalne utakmice Toronta i Minnesote, a srušenom već 2000., dakle samo 24 godine otkako je izgrađen - pred 25 765 gledatelja Toronto je slavio s uvjerljivih 3:0. Eusébio, za kojeg je zbog ozljede uopće bilo upitno hoće li nastupiti, zabio je u 41. minuti, Lukačević je povećao vodstvo u 54., a točku na i stavio Ferreira u 83.

Pričao je kasnije Grnja kako je Eusébio u euforiji nakon osvajanja trofeja, a bio mu je to posljednji pehar u velikoj karijeri, dizao zajedno i njega i pehar. Međutim, jedan drugi detalj ostao mu je urezan...

- Bilo je to prvi put da sam igrao u potpuno zatvorenom stadionu. Sjećam se da smo se na treningu prije utakmice natjecali tko će pogoditi krov. Naravno da nitko nije uspio. Možete misliti kako je Lukačević prihvatio zafrkanciju da ni on ne može dosegnuti krov, ha, ha... Utakmica je bila spektakularna, stadion u Seattleu je bio pun, a igraju Toronto i Minnesota. Bili su to nezaboravni dani, toliko divnih uspomena i žao mi je što nema fotografija. Nažalost, u to doba još nije bilo mobitela - rekao je Grnja, koji je 2010. zajedno s ostatkom momčadi Metros-Croatije primljen u Hall of Fame kanadskog nogometa.

- Kada su me pozvali na obljetnicu osvajanja pehara, bila mi je plaćena avionska karta, boravak, vodili su nas na novi stadion, pokazivali nam što su sve napravili nakon našeg vremena... Prošle su godine, a primili su nas kao da smo jučer igrali. Ja sam jako želio imati dres u kojem sam igrao, međutim 1970-ih ga nisam smio donijeti jer bih zbog grba imao velikih problema. Međutim, na proslavi obljetnice naslova prvaka u sali sam ugledao figuru odjevenu u dres, a na leđima piše Grnja. Odmah sam ih zamolio mogu li ga dobiti i, naravno, da su mi izašli u susret. Možete misliti kako sam se osjećao kada sam ga nakon toliko godina dobio u ruke i donio u Hrvatsku...