U Londonu se našlo tristotinjak hrvatskih navijača, mahom je to bio skup naših ljudi koji žive u Engleskoj, za Glasgow najave nisu bolje…

Rijetkost je bilo sresti nekoga tko se u Ujedinjeno Kraljevstvo zaputio baš iz Hrvatske i pristao na karantenu. Takav je 60-godišnji Osječanin Ivo Stipanović. I dalje je u Londonu i vjeruje da će naći rješenje da zajedno s dvojicom prijatelja bude i na Hampden Parku. Kako ste se odlučili na to, pitali smo ga...

- Svaka budala ima svoje veselje, kaže se u narodu. Zovu me svi susjedi nakon što su me vidjeli na televiziji i pitaju odakle tebi lova za toliko dangubljenja u Londonu. Što njih briga kako trošim svoj novac, svi bi mi zavirivali u džep - odrješito će Ivo s pomalo cinizma.

Osječanin Ivo Stipanović bodrio je hrvatsku nogometnu reprezentaciju i u Londonu

Privatna arhiva

Prevoditelj na hrvatski

Kaže da su ga zvali više puta iz britanskih vlasti da provjere je li u izolaciji.
- Zatražio sam prevoditelja na hrvatski jezik. Može biti korisno da znaju i ostali kome zatreba da ta opcija postoji. Jedan je razgovor trajao 28 minuta. Pitaju sve podatke koje sam im već dao u “locator formu”. Što ću, moram ponavljati...

Mnogi su navijači odustali od Eura, što je vas vuklo?
- Dolazak nas trojice u ovim okolnostima s ovakvim restriktivnim mjerama govori da nam je silno stalo do hrvatske reprezentacije. Izložili smo se svim mogućim izazovima. Kad smo došli u zračnu luku pitali smo se “što nas čeka na ovoj avanturi?” No, nakon što smo ugledali travnjak Wembleyja, puknuo nas je adrenalin. Rekao sam si “je li moguće da smo uz sve te prepreke i mjere ipak ovdje”. Osim nas trojice još je jako malo ljudi koji su stigli izravno iz Hrvatske. To govori da je naša ljubav prema Hrvatskoj neizmjerna.

Razočarani postupkom

Kako ste doživjeli poraz?
- Malo sam tužan. Ne boli me rezultat, nego jalova igra. Nismo pokazali gard, bili smo uplašeni. Sretni smo što u prvih 15 minuta nismo primili gol, raspali bismo se kao “kokica”. Da je Foden zabio u 6. minuti, što bi to bilo! Izbornik stalno traži neka opravdanja, ali to već predugo slušamo. Odavno Hrvatska nije odigrala utakmicu kakvu očekujemo. Možda smo nerealni i više nabijeni emocijama nego što smo objektivni, ali ne mogu više slušati priče da će nešto doći. Kad će doći? Bojim se Češke, ali nadam se da ćemo ipak osvojiti šest bodova i biti drugi. Zapravo, ne bojim se ni Čeha niti Škota, nego nas...

Koliko će biti hrvatskih navijača u Glasgowu?
- Pedeset, budući da su mjere rigoroznije nego u Londonu. Manje nego na pravoj utakmici. Dugo smo se pripremali za put, zvao sam veleposlanstvo Ujedinjenog Kraljevstva. Nitko mi nije dao konkretan odgovor računa li mi se odrađena karantena u Londonu i u Glasgowu te na još brojna pitanja. Toliko tu ima procedura koje obični čovjek teško može i shvatiti. Nas smo sva trojica visokoobrazovani, ali jedva smo to svladali.

Na kraju je dao packu Vatrenima.
- Mi smo se izložili tolikom naporu, trudu, posljedicama koje mogu biti ozbiljne, ne bezazlene. Nismo bili razočarani rezultatom, ali bili smo razočarani postupkom reprezentacije, budući da nitko nije došao do nas da nas pozdravi. Pljeskali smo, pjevali, nismo zviždali. Ako su mogli ispred nas biti u Rusiji kad smo pobjeđivali, mogli su i sada. Mislim da smo zaslužili da nam barem mahnu. Jedan ljudski potez. Ostao je gorak okus - zaključio je Stipanović.

Možda u Glasgowu sve bude bolje...