"Moglo je lako završiti remijem, jer Rijeka je finiš utakmice dočekala s bodom u džepu, ali ovaj rasplet je puno pravedniji. Dinamo je bio bolji, kvalitetniji, ambiciozniji i zaslužio je bodove. Rijeka me malo razočarala, igrala je ziheraški nogomet", nema dvojbi Fabijan Komljenović dok analizira maksimirski derbi svoja dva kluba.
Dijete iz Dinamova inkubatora, Komljenović je prvoligašku afirmaciju krajem osamdesetih i početkom devedesetih dočekao upravo na Kantridi da bi, kako to često biva, tamo kao posuđeni igrač zagorčao život matičnom klubu. U travnju 1990. godine postigao je gol za Rijeku u remiju 1-1, strijelac za Dinamo bio je Davor Šuker, koji je plave pod vodstvom Josipa Kužea zaustavio u šampionskom pohodu. Jedan bod je nakon raspucavanja miljanićevskih jedanaesteraca ostao u Rijeci, a Dinamo se kući vratio praznih ruku.
- Od uzbuđenja nisam mogao spavati tjedan dana uoči tih utakmica. Armada me brzo zavoljela i bio sam svjestan da nemam pravo na podbačaj protiv Dinama, jer odmah bi krenule kritike i sumnje da sam namjerno ‘tankirao‘. S druge strane, dinamovac sam, nije bilo lako mentalno se pripremiti za utakmicu protiv svojeg kluba. Ali ako sam bio rastrgan uoči utakmica s Dinamom, na terenu sam brzo zaboravljao te detalje i uvijek sam za Rijeku davao sve od sebe.
Vremena kada Dinamo nije mogao osvojiti Kantridu pohranjena su u pluskvamperfektu, ali jedna se stvar nije promijenila.
- Bitno je veći pritisak u Dinamu nego u Rijeci. Jedna slabija utakmica u plavom dresu može te koštati mjesta u početnoj momčadi, nakon dvije slabije predstave već se u medijima i među navijačima trubi o krizi. U Rijeci sam kao igrač ipak imao pravo na slabiji dan, uživao sam više slobode i kreacije na terenu. Rekao bih da to pravilo vrijedi i danas. I baš zato mi nije jasno zašto Rijeka u utorak nije bila poduzetnija i hrabrija. Ante Majstorović je već u 40. sekundi kardinalnom pogreškom servirao priliku za Danija Rodrigueza, tu se Rijeka sretno izvukla. Očekivao sam da će u nastavku Toni Fruk biti spreman za nadigravanje, ali odigrao je nekako labavo, definitivno ispod svoje razine. Od reprezentativca očekuješ da potegne, povuče suigrače, ali ozljeda i priče o transferu očito su ostavile traga na njemu. Fruku će trebati neko vrijeme da se vrati u staru formu. S druge strane, kod Dinama su ipak odskakali Dion Drena Beljo i Arbër Hoxha, dok je Luka Stojković napokon odigrao jednu veliku utakmicu u skladu sa svojim potencijalom.
Njegov se golgeterski instinkt očito probudi samo kada je Rijeka na drugoj strani.
- Dinamov nogometaš s brojem 10 na leđima ne može sebi dopustiti da zabljesne jednu ili dvije utakmice, pa se onda do daljnjeg ugasi. Ovo su Stojkovićevi prvi golovi, a već smo na kraju listopada, dakle sezona je debelo odmakla. Svi znamo da je plemenit igrač, posjeduje kvalitetu za nešto veće, ali vrijeme je da ulovi kontinuitet i konstantu forme.
Pitanje titule obično se rješava pobjedama u malim utakmicama, ali bodovi iz derbija svakako utječu na konačni izgled tablice?
- Iz te perspektive, Rijeka je propustila veliku priliku jer Dinamo nije bio u dobrom trenutku. Odluka da u 80. minuti zatvara utakmicu kod rezultata 1-1 na koncu je Matjaža Keka koštala bodova. U kakvoj god da je formi, Fruk je trebao ostati na terenu, jer s njim uvijek imaš priliku iščupati pobjedu. Očekujem da će ova pobjeda podignuti Dinamo u nastavku sezone, a Rijeka mi nakon viđenog baš i ne izgleda kao ozbiljan konkurent u borbi za naslov prvaka.
Možda je ipak prerano za takvu prognozu?
- Govorim na temelju viđenog. Generalno mi u tom smislu nisu jasne naše momčadi: zašto ne igraju malo hrabrije, zašto ne izlaze u visoki presing? U utorak sam vidio dvije momčadi koje su sretnije kada igraju iza lopte, a onda još u obrambenim startovima ne idu punim gasom. Prvi Dinamov gol je pao nakon lijepe suradnje trojice igrača, ali sukrivac je Rijekin stoper koji je mlako startao na Belju i ostavio mu dovoljno prostora za asistenciju. Pogrešaka je bilo i u Dinamovoj obrani, nekoliko puta je pogriješio Radeljić. Netipično za njega, on je iskusan i siguran igrač.
U zaključku, Dinamo u SHNL-u ostaje favorit, dok će u Europi ipak teže osvajati bodove?
- Treba se suočiti s istinom da su klubovi u Europskoj ligi na nekoj drugoj razini. Vidjeli smo kako je NEC kažnjavao dinamovce. Ne mogu vam u takvoj konkurenciji utakmicu izgurati dvojica, trojica kvalitetnih igrača, jednom Kotarski, drugi put Beljo. Traži se više. Posljednjih godina prečesto svjedočimo tome da naši najtalentiraniji igrači odlaze preko granice i brzo se vraćaju u hrvatsku ligu. U naše vrijeme bilo je očekivano da se zadržiš 7-8 godina u inozemstvu, a danas igrači Izdrže 2-3 godine i eto ih nazad. Posljednji takav primjer je Niko Janković, važan igrač šampionske Rijeke, ali nije prošao u Slovanu iz Bratislave. Ne znam je li u pitanju neki trkački deficit ili manjak agresivnosti, ali nešto na tom planu očito treba mijenjati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....