Nitko ne može reći da u Dinamu ne daju prostora Hrvatima! Modri su u jednom u samom europskom vrhu

U četvrtak smo na Old Traffordu svjedočili novom ispisivanju povijesti u Ligi prvaka. Dvojica trenera, domaći Michael Carrick i gostujući Valdas Dambrauskas, kao da su sklopili pakt i u suradnji složili svoje udarne jedanaestorke. U udarnim momčadima engleskog Manchester Uniteda i azerbajdžanskog Sabaha, od 22 igrača njih 21 bio je predstavnik različitih država. Malo je tu zeznuo Carrick, jer je na travnjak poslao dvojicu Belgijaca, Sennea Lammensa i Yourija Tielemansa. Da je fino umjesto Lammensa na vrata stavio Velšanina Karla Darlowa, imali bismo 22 startera iz 22 različite države.

Promijenio se nogomet u potpunosti u posljednja tri desetljeća, od stupanja na snagu Bosmanova pravila i kasnijih raznih preinaka koje su dovele do potpunog oslobođenja europskog nogometnog tržišta. Starijim generacijama sve je to uglavnom jako neobično, onim mlađima sve manje. Ili uopće nije.

U prvih 18 utakmica u europskim skupinama ove sezone, u prvom kolu Lige prvaka, samo je šest od 36 klubova u svojih početnih 11 imalo više domaćih igrača od stranaca. Betis i Barcelona s po šestoricom startnih Španjolaca slavili su protiv Lillea i Feyenoorda, a Stuttgart s devetoricom Nijemaca protiv Vikinga, kod kojeg su počela osmorica Norvežana. Bodø/Glimt ih je imao čak devet u udarnoj postavi kod Bayerna u Münchenu, Slavia Prag šestoricu Čeha u porazu od Lensa i to bi bilo – to. Kod Come, primjerice, protiv RB Leipziga nijedan starter u izboru Cesca Fàbregasa nije bio Talijan. Italija, koja u Ligi prvaka ima četiri kluba, imala je u 1. kolu LP-a desetoricu startera, Hrvatska, koja nema nijedan, njih sedmoricu...

Iz te perspektive, jesmo li prestrogi prema našim europskim predstavnicima kad ih kritiziramo zbog korištenja velikog broja igrača iz inozemstva i zanemarivanja domaćih snaga? Dinamo je, od dolaska novog predsjednika Zvonimira Bobana, u tri prijelazna roka doveo čak 19 stranaca, od kojih desetoricu ovog ljeta. No, prema broju domaćih igrača koje je 108 klubova prijavilo na svoje A-liste u Ligi prvaka te Europskoj i Konferencijskoj ligi, Dinamo je pri vrhu. Ima ih ukupno 14, manje od samo 13 klubova u UEFA-inim skupinama. Među njima su čak četiri norveška, tri španjolska te jedan nizozemski, izraelski, gruzijski, njemački, švicarski i francuski.

Budući da na A-popisu maksimalno može biti prijavljeno 25 igrača, Dinamo je u samo dvadeset posto momčadi na čijim glavnim popisima ima više domaćih od inozemnih igrača. Dakle, kad pogledamo konkurenciju, možemo zaključiti da zagrebački klub hrvatskim igračima dosta daje na važnosti.

Hajduk kotira malo lošije, on na A-popisu ima desetoricu hrvatskih igrača, što znači da po broju domaćih nogometaša dijeli 32. mjesto među svim jesenskim europskim sudionicima. Budući da su Splićani samo ovog ljeta na Poljud doveli devetoricu stranaca, ni ta pozicija ne zvuči tako porazno. No, da će trend u korist igrača iz inozemstva nastaviti rasti, u to ne treba sumnjati.