Trener Osijeka Federico Bessone u predstojećoj će reprezentativnoj stanci ostati bez čak osmorice igrača iz seniorskog rostera svoje momčadi. Toliko je, naime, igrača Osijeka dobilo pozive za predstojeće reprezentativne akcije, ali u ovom slučaju imamo jednu nesvakidašnju, gotovo raritetnu situaciju. Naime, nijedan od te osmorice nije dobio poziv za A reprezentaciju svoje zemlje, već isključivo za mlađe dobne kategorije. Od U16 do U21. Luka Vrbančić, Domagoj Bukvić i Ivano Kolarik za U21 reprezentaciju Hrvatske, kao i Senad Mustafić za BiH. Ostali su, pak, dobili pozive za još mlađe kategorije hrvatske reprezentacije. Jona Ježić i David Kalem za U19, Luka Posavec za U18 te Izak Ježić za U16. Njima treba dodati i Šimuna Mikolčića koji je na pretpozivu naše U21 reprezentacije.
Pokazatelj transformacije
Ovaj popis možda je i najbolji pokazatelj transformacije koja se trenutačno događa na nogometnom istoku Hrvatske, a na čije je čelo, istina i uslijed pada financijske moći NK Osijek, stao do jučer nepoznati Argentinac. Koji je bez ikakvih predrasuda seniorsku svlačionicu napunio tinejdžerima iz klupske škole, a u čemu iz tjedna u tjedan sve više spušta i dobnu granicu, pa je sad već počeo promovirati i 16-godišnjake poput Izaka Ježića. To mu je, doduše, sada stvorilo situaciju koju druge njegove kolege u HNL-u uglavnom nemaju, jer naprosto u svojim rosterima nemaju toliko tinejdžera reprezentativaca, a ni A reprezentativaca, pa će u iduća tri tjedna svoje ideje razvijati bez njih. No, vjerujemo da će, uvijek pozitivnom, Bessoneu ovo biti samo novi izazov kojemu se veseli, kao što se onome što njegova momčad pokazuje ove sezone vesele i Osječani. Među njima je i legendarni trener Milan Đuričić, koji je odgojio brojne generacije osječkih nogometaša, pa tako i onih najvećih među njima.
- Teško mi je riječima opisati koliko sam sretan, jer ja već godinama govorim da za nas, za naš klub, za Osijek, nema ništa bez naše djece. Svaka čast ovom čovjeku, jer je u dva mjeseca napravio čudesa. U redu, možda više nema novca kao ranije, ali to što imamo u toj djeci naš je najveći kapital – ne krije Đuričić zadovoljstvo onime što se sada događa na osječkom Pampasu.
- Za mene dvojbe nikada nije bilo, to je pravi put, a ako se poklope trenersko znanje i vizija s talentom naše djece, kao što se sada poklopilo, vidimo što se događa. Sve je u gradu i okolici živnulo. Ljudi su posebno sretni što ima toliko naše djece u momčadi – govori Đuričić. Po njemu je ovo primjer koji treba biti ideja vodilja za cijeli hrvatski nogomet. Ističe da mu se jako sviđa i ono što rade Javier Cabello u Istri i Gonzalo Garcia u Hajduku, koji su, kao i Bessone, prije dolaska u HNL za nas bili nepoznanice. Hvali i Nikolu Šafarića. Ipak, u fokusu mu je trener Osijeka.
"Bessonea nam je sam Bog podario"
- To što radi je fenomenalno. Ne znam kako je i zašto ovdje došao, ali znam da nam ga je sam Bog poslao i podario. Vjerujte mi, ne može biti veći poklon za nas i našu djecu od dolaska ovog čovjeka... – oduševljen je iskusni osječki trener.
- Točno se u igri Osijeka vidi trenerska ruka. Zna što radi i vjeruje u to, a kada trener vjeruje i kada to svojim autoritetom znanja pokazuje, onda ga i igrači slijede. Vidim što se događa, koliko se u igri ponavljaju određeni elementi, odgoda ako ne ide, vraćanje ako se izgubi posjed, pa kad se ponovno osvoji kako se priključuju svi, kako su kompaktni, vidi se trka, brzina razmišljanja... – nabraja Đuričić, ali i upozorava.
- Utakmice s Rijekom i Segestom ti govore da je to put na kojem će biti mina, događat će se i dalje ponekad takve utakmice, ali kako vrijeme bude odmicalo bit će ih sve manje, jer će se sve to standardizirati. Ova brzina, presing i agresija kakvu smo vidjeli protiv Dinama sve će se češće ponavljati. Samo treba imati vjere i strpljenja u trenucima kakvi su bili u Rijeci i Sisku, a dogodit će se – istaknuo je naš sugovornik, kojemu je nogomet svakodnevna hrana. A Osijek velika ljubav. Ne čudi onda ni ono što nam je otkrio.
- Gledajte, često dođem biciklom na dravski bent i odande gledam što se radi na treninzima. Nije baš blizu, ali može se ipak nešto vidjeti. I znate što sam prvo primijetio? Rad s loptom i ponavljanja. Vidio sam koliko čovjek inzistira na radu s loptom i ponavljanjima dok se neka vježba ne usvoji. I tada sam rekao: „E, ovo je moj čovjek!” Vidio sam smjer i ideju i znao sam da je to pravi put – otkriva osječki stručnjak i dodaje.
- Moram još nešto reći. Tako je radio i moj bivši igrač Simon Rožman. I vjerujte mi, on je isto bio na pravom putu, sjetimo se samo kako je Osijek igrao na početku prošle sezone, to je bilo na ovoj razini, samo što nije bilo igrača koji će zabiti gol, nije bilo rezultata, a onda je Simon morao otići, iako je, po meni, trebao ostati, jer je imao ideju i viziju. Pa, pogledajte Hajduk prije godinu dana i danas. I tamo su tjerali Garciju, a sada vidimo što znači kontinuitet – naglasio je Đuričić i podcrtao.
Čuvati i podržavati trenera i djecu
- Zato je sada jako važno čuvati ovog čovjeka (Bessone, op. p.) i ovu djecu, posebno kada dođe krizno razdoblje, a doći će. Evo, već sada se priča kako je malom Kolariku nešto udarilo u glavu, te priče o Dinamu, Portu... Ma, nije njemu ništa udarilo u glavu, nego dečku treba odmor. Netko će reći kakav odmor kad ima 19 godina. Je, ali on sve do ove sezone nije znao za ovakve napore, nije lako njegovom tijelu držati kontinuitet, kao i ostaloj djeci. Zato je jako važno imati širinu u momčadi, igrače koji će zamijeniti djecu kada ih se treba odmoriti, jer tu su oscilacije neminovne. Daj Bože da ih bude što manje, ali to je proces koji zahtijeva vrijeme i zato će biti jako važno podržati ih kada krene kriza. Treba imati strpljenja i s trenerom i s tom djecom. I publika i uprava moraju imati strpljenja – zaziva Đuričić, koji je svjestan kako je djeci sada potrebno i pametno doziranje, pri čemu ima dojam da Bessone to jako dobro razumije.
- Treba paziti da ih ne ‘spalimo‘, da ne ‘izgore‘. Evo, imali smo Omerovića. Ljutio sam se kad su ljudi na njega vikali, vrijeđali ga, a takve igrače, koji imaju dribling, fintu..., moraš njegovati, čuvati, paziti i maziti. Što smo mi radili, selili ga s krila na beka. Isto je bilo i s Bukvićem, ali evo vidim da ga sada ovaj čovjek vraća u život. Takva djeca su rijetka, njih treba istrpjeti, pustiti i da pogriješe, ne sputavati ih, ne oduzimati im dribling, vic, imaginaciju, već to poticati, moramo svi skupa s njima patiti, ali to će doći na svoje. Ako se ide ‘đonom‘ na njih, to ih ‘uštroji‘, izgube samopouzdanje i odlazi sve u nepovrat. Vidim da ovaj trener to razumije i samo neka tako nastavi – poručio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....