Ove izjave otkrivaju u čemu je razlika između Kovačevića i Keka! Što ako Dinamo izgubi? Imamo odgovor

Matjaž Kek svoju je momčad, slijedom četiri primljena pogotka u Koprivnici, nazvao "puding ekipom". Mario Kovačević, nakon što je NEC Dinamu zabio četiri, ustvrdio je kako je "dobro da se na kraju nismo posve raspali".

Ako ćemo biti realni, u te dvije izjave stane trenerska razlika derbija koji se u utorak igra u Maksimiru. Doista nije stvar u tome što je Kek nogometni genij, pobogu, već je stvar kriterija: dok je jedan svoju momčad javno izribao, drugi je pronašao utjehu u činjenici da je poraz mogao biti - još teži. A baš je Kovačević trener koji za takvu "utjehu" nema pravo tražiti razumijevanje: nakon ona četiri osječka komada, naime, stigla je iz Maksimira informacija koju smo prvi donijeli: Kovačevića se neće mijenjati, barem do zime, što se god dogodilo. I ona, eto, stoji i danas, premda je Dinamo u međuvremenu izgubio na Poljudu, iščupao Anderlecht u 96. minuti, razbio Slaven pa protiv NEC-a ponovno pokazao sve slabosti zbog kojih mjesecima raspredamo o igri, automatizmima, organizaciji. Ukratko, o onome što bi nakon šesnaest mjeseci trebalo biti vidljivo i bez povećala.

Mario Kovačević

MARIN FRANOV Cropix

A Dinamu, Bobanu, Kovačeviću, Capellasu, kome god, u utorak dolazi Rijeka. Klub koji je na Maksimiru prvenstveno pobijedio samo šest puta, a na raznim terenima i u raznim natjecanjima potpisao otkaze čak šestorice Dinamovih trenera: Zajec, Gračan, Kranjčar, Petev, Jovićević, Krznar. Nogometna ironija, dakle, ima spreman scenarij, scena je slična Tarantinovovo "Mrskoj - sedmorki", samo što je Maksimir unaprijed objavio da taj "plot" neće prihvatiti. "Kova, dakle, ostaje". U redu. Ali, naše je pitanje sljedeće: što ostaje iza svega što Kova radi?

‘Dinamo s bitno skupljom momčadi i prošlosezonskim trofejima više ne može prodavati priču o dobroj reakciji u sljedećoj utakmici‘

Bez daljnjega, rijetko je tko pobornik smjene na prvi loš rezultat; Dinamo se tako godinama vrtio u krug, a Boban je prošle sezone podrškom treneru dobio dvostruku krunu, no, ne može prošlosezonski uspjeh do unedogled biti odgovor na pitanje što Dinamo igra danas. Nije, naime, problem u porazu od NEC-a, nego u tome što se, nakon Osijeka, Poljuda i svih usputnih upozorenja, ponovno gledao Dinamo bez odgovora kada suparnik pritisne, ubrza, promijeni ritam. Svaka pobjeda, uglavnom, proglašava se dokazom napretka, a poraz vraća na početak. Pitanje je: dokle?

Matjaž Kek

ROBERT FAJT Cropix

S druge strane, Kek je Miškovićev "beton". Nije nepogrešiv, bez sumnje, niti Rijeka briljira, svjedoči o tome i koprivničkih 1:4, mnogi će reći da je njegov način upravljanja potrošen, da je "Magath" koji više ne prolazi, ali, opet, iza Slovenca stoje trofeji, odnos i autoritet. Rijeka, takva Rijeka ne dolazi na izlet, dva boda dijele je od Dinama i pobjedom ga može preskočiti, no cijena poraza nije ista: Rijeka ga smije izgubiti a da se ne ruši smisao Miškovićeva projekta, a Dinamo, s bitno skupljom momčadi, prošlosezonskom dvostrukom krunom i europskim ambicijama, više ne može prodavati priču o dobroj reakciji u sljedećoj utakmici. Pogotovo nakon ovosezoinskih udaraca, nakon kojih u megdan ulazi, simbolično - plav.

Zato je imperativ na Dinamu. Ne samo rezultatski, nego igrački, sadržajno, kako god hoćete. Može Beljo opet zabiti u nadoknadi, mogu se tri boda upisati i bez dojma, ali tada će se samo kupiti novih sedam dana za ista pitanja. Boban, naravno, ima pravo vjerovati Kovačeviću do zime, pa i dulje, no time je preuzeo i odgovornost da Dinamova sadašnjost i budućnost ne ostane tek sigurnost jednog radnog mjesta, ideje i vizije koja se stalno spotiče, što više nije upitno, već točno. Ispada, eto, groteskno, no jedna poruka koju smo dobili ima smisla: u Maksimiru znaju tko će im biti trener u prosincu, a ujedno ne znaju kakav će im Dinamo istrčati u utorak...