Zabijemo četiri gola Hrvatskoj, a onda svi očekuju još četiri!? Stvari ne funkcioniraju baš tako...

Bio je to - mršavi remi. Tako na nula nula, ili ništa ništa kontra Gane, u drugoj utakmici Mundijala, na reprezentaciju gledaju Englezi. Teško je tu proniknuti za što se hvataju, ali kad se sve pogleda, analizira, kad se izredaju salve kritika i ode o nadi, doći će se do spoznaje kako je Engleska od 180 minuta, samo 45 odigrala baš po mjeri nacije. Ono drugo poluvrijeme protiv Hrvatske.

Je li to dovoljno za cijeli paket vjerovanja kako je ovo baš ta generacija koja će Engleskoj donijeti drugi naslov svjetskog prvaka, prvi nakon 60 godina?

I negdje u dubini duše, barem dok ih rezultat ne demantira, postojat će rezervoar pun nade. Iako, znate kako to već ide. Nula nula s nekom tamo Ganom, uvijek će izroditi dosta negativnih komentara.

U Daily Mailu Michael Owen spušta loptu na zemlju.

- Svi se moramo malo smiriti kada je u pitanju reakcija na neriješen rezultat Engleske s Ganom bez golova. Bio sam tamo, proživio sam to, i jedna utakmica ovako rano na Svjetskom prvenstvu ne mijenja ništa. U srijedu sam se probudio uz puno negativnosti, ali stvarno nam treba malo perspektive. Je li to bila briljantna izvedba? Ne. Je li bila razočaravajuća? Naravno. Ali neke posljedice tog rezultata bi vas uvjerile da se engleski izazov raspao preko noći. Nakon što sam igrao na tri svjetska prvenstva, mogu vam reći da turniri jednostavno ne funkcioniraju tako.

Owen je prilično s dvije noge na zemlji.

- Najveća greška koju navijači i stručnjaci čine jest pretpostavka da bi svaka utakmica trebala slijediti isti scenarij. Vidite Englesku kako postiže četiri gola protiv Hrvatske, a zatim očekujete još četiri protiv Gane. Nogomet ne funkcionira tako, posebno na velikim turnirima.

Otkriva u kolumni i kako je to igrati protiv organiziranog bunkera.

- Stvarnost je takva da je Gana došla braniti se. Postavili su se iza lopte. Nije bilo lijepo, ali je bilo učinkovito. Ljudi podcjenjuju koliko te utakmice mogu biti teške, ali one zapravo nisu mjesto gdje se pobjeđuju i gube svjetska prvenstva.

Naravno, dočepao se i zluradih komentara i kako ih doživljava svlačionica.

- Vjerujte mi, igrači neće sjediti u hotelskim sobama i razmišljati: "Oh, ja sam najlošiji igrač, a mi smo najlošija momčad". Podsjećat će se da su u prethodnoj utakmici postigli četiri gola. Podsjećat će se da imaju napadače svjetske klase. Podsjećat će se da već imaju četiri boda iz dvije utakmice. I tako bi trebali. Ovo je savršeno zdrava pozicija. Zapravo, da je netko ponudio Engleskoj ovo prije početka turnira - ovo je teža skupina od većine - mislim da biste to prihvatili.

I još nešto oko toga kako se svlačionica izolira od vanjskih podražaja. Ovo što je napisao Owen je baš živa istina i prilagodljivo na bilo koji sport, na bilo koje reprezentacije. Ne samo na Engleze.

- Svlačionica počinje sama sebi govoriti da stranci ne razumiju, da su tu oni protiv svijeta. Razvija se mentalitet opsade. Zasad, međutim, to nije potrebno.

I da, četiri boda su u džepu, Engleska će u sudaru protiv Paname željeti potvrditi prvo mjesto u skupini i tek tada ući u ključni dio turnira. Ovaj, ovoga puta, kao nikada i nigdje do sada, nudi velike izazove u jednoj play-off rundi više. I to će biti jedan sasvim novi turnir. Na kojemu će najbolji biti oni koji će rasti kroz turnir.

Sve je to negdje uglavio, skicirajući put do konačne sreće za Engleze, studiozni Nijemac Thomas Tuchel. Zatvorio je koliko je mogao od bočnih udara reprezentaciju, nitko od medija nema senzacionalne informacije iz kampa i bave se sitnicama koje su se mogle vidjeti na samoj utakmici.

Tako su uhvatili Tuchela koji urla na Spencea jer je zaboravio krenuti naprijed, pa u drugom trenutku na cooling breaku shvate da je Tuchel uhvatio za glavu Judea Bellinghama i želio mu pružiti potporu za dalje. Nijemac je i dalje u sedlu i iz njega ga nitko ne miče. Čak su sve tiši oni koji su tvrdili da stranac ne smije voditi Englesku. Jer, Englezi su živi, Englezi su utrpali četiri laka komada Hrvatskoj, a onda nije zabila Gani. Pa što? Ionako će pasti Panama i bit će prvi u skupini.

Michael Owen je u kolumni problematizirao sustav natjecanja s 48 momčadi, koji, zapravo, dovodi do toga da se ništa neće slomiti na samo jednoj utakmici. I tu je u pravu, jer zamislite samo pod kakvim bi pritiskom bila Hrvatska da samo dva najbolja idu dalje, kao nekada, kad je s toliko grča odigrala protiv Paname u luksuzu u kojemu je čak i neriješeno bio aktivan rezultat.

I znate što, čak se i The Sunu dopada nešto pomalo divlje u njemačkom izborniku. Kažu, "možda je protiv Gane bilo dosadno, ali s izbornikom koji je kao mlad i konobario uz studij, rijetko može biti dosadno". Podvlače kako je inspirirao govorom svoje igrače na poluvremenu protiv Hrvatske, pa su oni briljirali u drugom dijelu, jer ih je uvjerio da se ne boje poraza, pa preko prisiljavanja kamermana da se odmakne od klupe prilikom intoniranja himne kako bi mogao vidjeti igrače kako ponosno pjevaju bogu da čuva kralja.

Thomas Tuchel je pravi tobogan emocija, tvrde. Pedantan u skladanju momčadske harmonije i smisla kako opustiti igrače, preko vrlo jasnih, glasnih i izravnih primjedbi na račun svojih igrača. Kao što je vikao na Spencea.

Jest, bilo je ništa ništa s Ganom. Ali, Engleska je itekako živa. I Thomas Tuchel također. Čak i u tabloidima.