Nekadašnji srednji braniči Hrvoje Vejić (igrao je u Zagrebu, Hajduku, Zadru...) i Samir Toplak (Varteks, Bochum) u utorak su, ovaj put kao stručni komentatori MAX Sporta, iznova dodirnuli problem ozljeda. Pa je tako Vejić rekao kako su tereni s umjetnom travom ponajviše krivi za učestala puknuća križnih ligamenata koljena kod nogometaša, dodavši da je u njegovo igračko vrijeme to bila rijetka ozljeda. Nadovezao se i Toplak s konstatacijom da je sve više upala pubične kosti, te da za takvu ozljedu nisu ni znali kad je on igrao nogomet...
Puknuće križnih ligamenata koljena jedna je od najtežih ozljeda u sportu i gdjekad nakon takve ozljede sportaš više nikad ne dosegne kvalitativnu razinu na kojoj je bio. Naš bivši reprezentativac, Josip Pivarić, u dva je navrata doživio tu tešku ozljedu, srećom oba se puta uspješno vratio na teren, iako je bilo teškoća u oporavku, koji obično traje oko devet mjeseci. Prvi je put nastradao u dresu zagrebačkog Dinama, potom tri godine kasnije, u majici kijevskog Dynama.
- Na oba su mi koljena pucali prednji križni ligamenti. Prvi put nisam žurio s povratkom i sve je bilo u redu. Ali, drugi put sam požurio, ozlijedio sam se i bio operiran početkom veljače, a zaigrao sam već početkom srpnja i imao sam dosta problema sljedećih mjeseci. Stalno me nešto smetalo, javljale su mi se upale, ligamenti su mi bili osjetljivi, očito je da sam se prebrzo vratio na teren, tijelo nije izdržalo i slalo mi je poruke - rekao nam je Pivarić, dodavši:
- A vjerojatno su, osim preranog povratka na teren, i godine imale utjecaj na probleme pri oporavku nakon druge ozljede. Bio sam tri godine stariji, tijelo je već bilo „izraubano” i sve se to nakupilo. Nije isto kad se igrač od tako teške ozljede oporavlja u 19., odnosno u 30. godini! Znate kak‘ pjevaju „prljavci”, „Sve je lako kad si mlad”, ha, ha – rekao nam je Pivarić, koji se, u nogometnoj mirovini, prebacio u turizam i iznajmljuje apartmane u Malinskoj na Krku.
A dugogodišnji Dinamov liječnik, dr Hrvoje Šojat, o uzrocima spomenutih ozljeda kaže:
- Činjenica je da danas imamo više takvih ozljeda nego prije 20-ak godina. Sve se promijenilo, život nam je drukčiji, dakle i nogomet nije onakav kakav je bio. Danas je tempo osjetno jači, igra se kudikamo više utakmica i umor je svakako najveći uzročnik tih ozljeda. Naravno da na ozljede utječe i podloga na kojoj se igra, budući da se lokomotorni sustav mora priviknuti na promjenu terena, kad se s prirodne trave seli na umjetnu, ili obrnuto. No, nije samo umjetna trava kriva, da je tako, onda bi na europskom sjeveru svi bili stalno ozlijeđeni, jer većina klubova tamo ima terene s umjetnom travom – govori dr Šojat i ističe:
- Igrači su danas potrošeni, u sezoni odigraju 60-70 utakmica, to je svakako previše i organizam ne može podnijeti takav napor. Zato se i događaju teške ozljede zbog kojih igrači moraju dugo pauzirati, a ponekad im je i nastavak karijere upitan. Premalo se vremena posvećuje odmoru, mnogi zaboravljaju da je za zdravlje organizma odmor nakon napora barem podjednako važan kao i trening – kaže dr Šojat.
I taj nedostatak kvalitetnog odmora usko je povezan s radom s privatnim trenerima. Velik broj igrača u SHNL-u, naime, dodatno radi s privatnim trenerima. U većini slučajeva, bez klupskog dopuštenja, iako bi u to u nogometnom biznisu jednostavno moralo biti regulirano ugovorom. Zasad je sve u „sivoj zoni” – igračima nije zabranjeno dodatno trenirati, u ugovoru nemaju nikakve klauzule o tome, ali za dodatni rad s privatnim trenerima također nemaju ni posebno, pismeno klupsko dopuštenje i onda trener u klubu ne zna što i kako radi njegov igrač s privatnim trenerom.
Tada dolazi i do neželjenih situacija. Primjerice, igrač odradi visokointenzivni trening s privatnim trenerom prije podne, pa onda na klupskom, popodnevnom treningu, radi također jakim intenzitetom! U najboljem slučaju, ne dođe li do ozljede, pada od umora. Takvim, dvostrukim treningom, igrač zapravo svom tijelu radi suprotni efekt od željenog, zanemarujući kako je za održavanje tijela u odličnom stanju odmor jednako važan kao i trenažni proces. Tada se pojavljuju umor i pretreniranost, što dovodi, dakako, i do veće mogućnosti ozljeđivanja...
- Kad igrač odradi trening snage u teretani, nakon tog vježbanja potrebno mu je od 24 do 48 sati odmora. Minimalno 24 sata! A dogodi se da istoga dana nogometaš trenira i u klubu. Rade li se na klupskim treninzima istoga dana sprinterski treninzi, 99-postotna je vjerojatnost da će nastradati mišići, da će doći do istegnuća ili puknuća, posebno prednjih i stražnjih bedrenih mišića. A trening na pijesku s igračem koji ima problema s koljenima, pa to je nedopustivo!
Inače, u klubu izbjegavamo igračima davati spojene slobodne dane. Dogodilo nam se, naime, da nam se igrači nakon tih slobodnih dana vrate umorniji nego što su bili! A zbog odmora su dobili slobodno... Stoga smo procijenili kako je bolje organizirati lakši trening, ili zakazati masažu, pa da imamo igrače pod kontrolom. Dodatni rad može biti dobar, ali isključivo u suradnji s klubom, sa znanjem trenera prve momčadi i kondicijskog trenera – sukus je razgovora s liječnicima jednog našeg kluba.
No, stvarnost je nerijetko drukčija i postoje privatni treneri koji sa „svojim” igračima (a to „masno” naplaćuju!) rade na svoju ruku, „po skrivečki”, u dvoranama i na nekim igralištima. Teško im klubovi mogu ući u trag, morali bi imati „špijune” koji prate igrače kako bi se to riješilo. Taj problem postoji i s igračima u mlađim kategorijama, iako se upozorava na štetnost dodatnog rada bez dogovora s klubom. Kad neki igrač dodatno radi na umjetnoj travi, već sami izlazak na tu podlogu predstavlja stres za organizam nakon treniranja u klubu na prirodnoj travi. Trebalo bi svakako zabraniti dodatne treninge na svoju ruku, bez znanja kluba i klupskih trenera. I takve bi klauzule trebalo staviti u ugovore, prekrši li se ta stavka, novčane bi kazne morale biti drastične. Kad već neki igrači nisu svjesni da sami sebi, svojoj karijeri, a posljedično, dakako, i klubu, koji ih bogato plaća, mogu napraviti golemu štetu tim dodatnim radom bez klupskoga znanja. Gdjekad i nenadoknadivu, na osobnom i klupskom planu...
Na kraju dr. Šojat kaže:
- Nije slučajno da su, recimo, u Engleskoj, gotovo svi treninzi regeneracijski. Ljudi igraju utakmice svaka tri dana i znaju da je igračima potreban odmor i relaksacija nakon napora, koji su iz dana u dan sve veći. Velik je broj utakmica, nogometaši su umorni i sve to u kombinaciji s lošijim travnjacima, kao i promjenom podloge, dovodi do ozljeda. Dogodi se, istina, da igrač napravi pogrešan pokret na odličnom terenu i nastradaju mu križni ligamenti, ali i u takvim slučajevima ta ozljeda nije došla sama od sebe, nego je posljedica zamora materijala. A danas je sve manje vremena za odmor, ali ni neki igrači nisu svjesni koliko im je za zdravlje važan i neophodan odmor – smatra dr Šojat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....