"Jesi li čuo da je na popisu Osijekovih kandidata za novog sportskog direktora i Mindaugas Nikoličius?" Bio je to poziv jednog vrlo upućenog nogometnog agenta.
Intrigantna informacija koju nije lako provjeriti. U Osijeku glavnu riječ imaju mađarski vlasnici i njihovi španjolski savjetnici. Teško je znati što planiraju, jer su u pravilu nedostupni. Pokušali smo nešto doznati preko Nikoličiusa, ali i on je poprilično distanciran od medija.
Ako Osijek doista razmišlja o Mindaugasu Nikoličiusu (43), onda je jasno da traži čovjeka koji neće tek popunjavati uredsku fotelju. Litavac je tijekom sada već poprilično duge karijere pokazao da ima vlastite ideje, široku mrežu poznanstava i dovoljno hrabrosti za odluke koje nisu uvijek popularne. K tome, nekadašnji sportski direktor Hajduka i Gorice izvrsno poznaje hrvatski nogomet, što bi bio njegov dodatni adut odluči li ga Osijek pomnije razmatrati.
Hrvatska je Nikoličiusa upoznala kao sportskog direktora Gorice u kojoj je vrlo brzo pokazao da se uspjeh ne mora graditi velikim novcem. Velikogorički klub tada je raspolagao znatno skromnijim financijama od većine hrvatskih prvoligaških klubova, ali je zahvaljujući dobro osmišljenoj sportskoj politici napravio golemi uzlet.
Gorica je tražila igrače ondje gdje ih drugi nisu dovoljno pozorno gledali, dovodila nogometaše željne dokazivanja i stvarala momčad koja je ostvarivala rezultate iznad očekivanja. Nikoličius je pritom pokazao ono što je za sportskog direktora možda i najvažnije: sposobnost da prepozna vrijednost prije nego što je prepoznaju drugi. Gorica je s Nikoličiusom imala izvrsne rezultate i sjajne izlazne transfere igrača.
Nije slučajno da je upravo odličan rad u Gorici otvorio vrata njegova dolaska u Hajduk. Na Poljudu ga je čekao potpuno drukčiji posao. Gorica je bila klub u kojem se moglo raditi relativno mirno, daleko od svakodnevnog pritiska javnosti. Hajduk je nešto sasvim drugo. U Splitu se svaki transfer, svaka odluka i svaki rezultat promatraju pod povećalom, a sportski direktor mora znati živjeti s očekivanjima koja često nadilaze stvarne mogućnosti kluba.
U Nikoličiusovu razdoblju Hajduk je doveo niz poznatih hrvatskih igrača predvođenih Marom Livajom, Nikolom i Lovrom Kalinićem, Filipom Krovinovićem, Ivanom Perišićem, Josipom Brekalom..., nastojeći spojiti iskustvo, kvalitetu i prepoznatljiv identitet momčadi.
Pod njegovim sportskim vodstvom Hajduk je osvojio dva uzastopna Hrvatska kupa, 2022. i 2023. godine. Prvenstveni naslov, najveća želja splitskih navijača, ipak je ostao nedostižan.
I upravo se na tome najbolje vidi koliko je zahtjevan posao sportskog direktora. Uspjeh se ne mjeri samo brojem dovedenih igrača, nego i time koliko je momčad dugoročno stabilna, koliko se razvijaju mladi nogometaši te postoji li jasna strategija koja ne ovisi o jednom prijelaznom roku.
Nikoličius je imao uspješnih poteza, ali i onih koji nisu dali očekivani rezultat. Bilo je skupih i zahtjevnih odluka, promjena trenera i razdoblja u kojima Hajduk nije uspijevao pretvoriti velika ulaganja i očekivanja u željeni iskorak. Međutim, njegov boravak u Splitu pokazao je da je riječ o čovjeku koji razumije kako funkcionira veliki klub.
Nakon Hajduka okušao se u poljskom Widzew Łódźu, gdje se zadržao samo osam mjeseci, daleko najkraće u karijeri. U Widzewu je dobio tek jedan ljetni prijelazni rok i zadatak da promijeni praktički kompletnu momčad. Poljaci očito nisu bili zadovoljni s rezultatima te je uslijedio rastanak. Nikoličius je tako bez posla već godinu dana. Doznali smo da je imao neke ponude, ali ni jednu koja bi ga motivirala da napusti Split i krene u novi izazov.
Kakvi bi ga izazovi čekali u Osijeku, dogodi li se taj transfer? Prije svega, klub s Opus Arene treba jasnu viziju nogometne politike. Kakvu momčad želi imati? Na kakve igrače želi trošiti novac? Koliko prostora namjerava dati vlastitim mladim nogometašima? Mađarski vlasnici već godinama ne uspijevaju postaviti kvalitetnu sportsku politiku na noge. I zato nemaju željeni rezultat.
Litavac je već pokazao da zna raditi u hrvatskom nogometu, i to u potpuno različitim uvjetima. U Gorici je dokazao da se može stvarati vrijednost s ograničenim sredstvima, a u Hajduku je upoznao pritisak i očekivanja velikog kluba. Osijek bi mu predstavljao drukčiji izazov: spoj sjajnih infrastrukturnih uvjeta, ozbiljnih ambicija, solidnih financija i potrebe da se ponovno uspostavi jasna sportska politika.
Hoće li do suradnje doista doći, tek treba vidjeti. No, ako Osijek traži sportskog direktora koji poznaje hrvatsko tržište, ima međunarodne kontakte i ne boji se odgovornosti, onda je Mindaugas Nikoličius svakako ime vrijedno ozbiljnog razmatranja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....