Sušta je suprotnost privatnog Maxa Allegria, koji ga je 2014.godine naslijedio u Juventusu. Dok aktualni trener Juvea ima buran ljubavni život, onaj koji vodi Antonio Conte, prema mišljenju talijanskih medija je "dosadan". U pozitivnom smislu, jer trenutni kandidat broj jedan za klupu Manchester Uniteda, živi u skladnoj vezi sa suprugom Elisabetom još od 1991.godine, iako su se vjenčali tek prije osam godina. Taj sklad je jako važan za Contea, koji je u profesionalnom životu jedna od najvećih prznica talijanskog i europskog nogometa. Kažu analitičari kako je to posljedica njegovog južnjačkog temperamenta, a koji mu je od početaka igračke karijere (Lecce ga je doveo iz mlade lokalne momčadi za 8 lopti i 100 eura) brzo donio napredak. Sa 16 godina debitirao je u prvoj momčadi i nakon 9 sezona prešao je u Juventus, gdje se zadržao čak 13 godina.
Bio je oličenje profesionalca i velikog borca, agresivan vezni igrač i lider koji je nametao suigračima maksimalan pristup vlastitim primjerom. Takav je postao i kao trener, karijera koju je započela ubrzo nakon završetka igrače 2004.godine. Imao je pedigre velikana, obzirom da je osvojio 5 scudetta, kup UEFA, Ligu prvaka sa Juventusom, te dva srebra sa Italijom, na SP-u 94 i EP-u 2000...
Conte je imao strogog ali pravednog oca, koji mu je bio i prvi trener. Kako je često govorio tata je najviše vikao na njega, kako bi drugim igračima pokazivao da ga ne favorizira kao sina. To je utjecalo na Conteovu osobnost, očvrsnuo je i postao jednako strog trener. Duguje ocu i to što ga je primoravao da završi školu bez obzira na izvjesnu profesionalnu karijeru, te hrabrio da diplomira i na Kineziološkom studiju. Sve mu je to dobrodošlo kada je 2005.godine počeo drugu fazu karijere, kao pomoćni trener u Sieni. Potom je vodio Arezzo, ali je prvi iskorak ostvario sa Barijem. Uveo ih je u Serie A 2009.godine, da bi dvije sezone isti uspjeh postigao sa Sienom. Rezultati koji su mu stvorili reputaciju zahtjevnog, posebnijeg i uspješnog trenera. Na tom je temelju, uz igračku karizmu Juventusovih godina, dobio poziv Stare dame da preuzme momčad i vrati joj nekadašnji šampioski sjaj. Bilo je to 2011.godine, kada su počele brojne muke i nelagode za Contea, jer su ga istražitelji nogometnog saveza, uz informacije iz civilnih sudskih institucija, optuživali da je kao trener Siene znao za neke namještene utakmice ali ih nije prijavio. Bilo je tu puno nejasnoća, ali je unutar 4 godine imao više procesa od kojih je za jedan dobio presudu da je kriv i kažnjen je višemjesečnom suspenzijom...
U Juventusu je ispunio očekivanja, jer je otvorio veliku seriju od 9 osvojenih scudetta, zaustavivši se na prva tri uzastopna. Uspjeh u Italiji nije pratio uspjeh u Europi pa je došao u sukob sa prijateljem i predsjednikom Juventusa, Andreom Agnelliem i otišao. Postao je izbornik Italije (2014.-16) i najplaćeniji u povijesti reprezentacije. Da bi osigurali plaću od 4,6 milijuna eura Savez je oformio pool sponzora, no Azzurri nisu uspjeli ostvariti značajniji iskorak na EP 2016. Zato je odlučio otići, i sa aurom super skupog trenera skrasio se u Chelseau kod Romana Abramovića.
Dobio je plaću od 7,7 milijuna eura, ali čim je u prvoj sezoni osvojio Premier ligu ruski oligarh mu je odmah dao novi ugovor i plaću od 10,8 milijuna eura. Vjerojatno je brzo i požalio jer rezultati nisu više bili na očekivanim razinama, a teška Conteova narav u odnosima sa šefovima, medijima i potom igračima, dovela je do otkaza. Dugo se sporio sa klubom, ali je naposljetku dobio odštetu odnosno kompletno plaćeni ugovor (ukupno 30 milijuna eura). U 2019.godini, kao simbol omraženog im Juventusa, Conte je prvo dočekan sa negodovanjem dijela navijača Intera. No, kako je vrijeme odmicalo a Conte uvjerljivo gradio momčadsku priču sposobnu za povratak scudettu nakon 11 godina, raslo je i povjerenje. Jedan ga čovjek nije podnosio, ali je šutio u ime interesa kluba, a to je bivši vlasnik Massimo Moratti.
Kad je Inter, u vlasništvu kineske korporacije Suning, osvojio 19.naslov prvaka ubrzo se dogodio prekid odnosa. Conte je tražio investicije, a vlasnici štednju. Platili su mu "tek" 7,5 milijuna za raskid ugovora i medijsku tišinu te je otišao. Na njega se, naravno, sručila lavina kritika Interista i oživljavanje omraženosti zbog njegove povijesti Juventina.
Po mnogim kroničarima Reala bio je Perezov prvi kandidat za klupu koju se spremao napustiti bivši mu suigrač Zidane. No, usprotivili su se glavni igrači, a tadašnji kapetan Sergio Ramos javno je iskazao nepovjerenje "treneru diktatoru". Što dovoljno govori o fami koja ga prati u nogometnom svijetu, kao trenera koji "luđački" uigrava automatizme i iscrpljuje igrače do krajnjih granica. Kada nakon 1-2 godine počnu pucati odnosi, onda ih želi mijenjati ili odlazi.
Takav dril uvijek na početku donosi velike uspjehe, ali kažu analitičari calcia, Conteova je slabost što ne može duže održavati taj odnos povjerenja igrača i šefova. Problem je u njegovoj koleričnoj naravi, stalnim javnim svađama sa kritičarima, suparničkim trenerima i igračima, pa svojim igračima i dužnosnicima. Činjenica da se samo u Juventusu zadržao tri sezone, a da drugdje (Siena, Arezzo, Bari, Atalanta, Siena, Juve, Italija, Chelsea, Inter) nije mogao više od dvije, potvrđuje taj limit.
No, svaki europski klub velikan, koji ima natjecateljske probleme i potrebu za stručnom promjenom, njemu se među prvima javlja. Usprkos skupoći usluga, teškom mu karakteru i zahtjevnosti, on je uvijek rješenje da se teret poraza što brže zamijeni ugodom pobjeda. Na Old Traffordu domaće snage predvođene Alexom Fergussonom su protiv njega, ali američki vlasnici, obitelj Glazer ne može više održavati ionako težak suživot sa navijačima bez promjene rezultatskih dosega. Što košta da košta treba to promijeniti, a onda je Conte dobar ulog do daljnjeg...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....