SHNL ponovno pali strasti. Vruće je pitanje mogu li Hajduk, pa i Rijeka, prijetiti Dinamu do kraja sezone, čak i osvojiti naslov prvaka? Kako je proteklo prvenstvo klub iz Maksimira zaključio s 18 bodova više od Hajduka, a trenutačno raspolaže s gotovo svim bitnim igračima koji su na proljeće napravili razliku osim Monsefa Bakrara, u natjecanje je ušao kao veći favorit nego Moses Itauma protiv Mirka Hrgovića, ali mora se dobro paziti da ne doživi - tehnički nokaut!
Kako sezona odmiče, Modri ostavljaju sve jači dojam da bi mogli dati šansu protivnicima. Iako je prerano za ozbiljne projekcije što donosi 2027. godine, SHNL ima preduvjete da bude napetiji i zanimljiviji, da se vrate godine u kojima je bitka za krunu trajala duboko u završnicu, pa čak i do zadnjeg kola. Bude li Dinamo igrao kao što ga gledamo od ljeta, to će se vrlo vjerojatno i dogoditi.
Mario Kovačević odradio je s Dinamom prvi trening u lipnju 2025. godine, većinu bodova u Europskoj ligi skupio je na početku, a onda su stigle ružne utakmice, nemoć, pa i SHNL porazi poput onoga u Vukovaru, no s vremenom momčad je počela kvalitetnije funkcionirati, Dion Drena Beljo, koji dva mjeseca nije bio strijelac, krenuo je zabijati, Arber Hoxha zaigrao je u životnoj formi, Josip Mišić i Miha Zajc dominirali su sredinom terena, a kad je na proljeće pravo povjerenje konačno dobio Luka Stojković pa bacio na teren dašak magije, Zagrepčani su, lišeni Europe koja bi ih frustrirala i dokazivala im što sve ne valja, počeli lepršati i gaziti SHNL-om dominantno kao tenk kroz makiju. Ganjali su i srušili pojedine rekorde zajedničkog naziva - kraljevska supremacija!
Lani je nakon devet kola i četvrtine sezone Dinamo bio prvi s 19 bodova, koliko može imati i sada ako svlada Rijeku u odgođenoj utakmici, a jednako je skupio i Hajduk, kao i ovog trena. Jedino Rijeka kotira osjetno bolje. Tada je bila na 10, sada ima više, a može znatno više. Brojke na tablici prvaku nisu razlog za glavobolju, ali problem Dinama je što – stagnira! Ono što mu je Europa prošle jeseni "govorila" da ne valja, nije valjalo niti u ovosezonskim kontinentalnim ispitima. Tada se trener Mario Kovačević vadio na kratko vrijeme s ekipom, sada o tome više ne može govoriti. Ništa se po dosad prikazanom nije popravilo i živo nas zanima kako će izgledati utakmice koje dolaze s Anderlechtom, NEC-om...
Hoće li zagaziti toliko potreban korak naprijed ili dolaze gorke večeri? No, Dinamo ne samo da kao ekipa nije podigao intenzitet igre – trke, presinga, duela, brzine odigravanja – nego mu je velik broj igrača prva tri mjeseca sezone odigrao daleko ispod potrebne forme. Kad su stigli nošeni sinergijom iz Istre 1961., na desnoj strani Moris Valinčić i Mateo Lisica djelovali su kao igrači koji mogu ući u širi krug reprezentacije, pa je Zlatko Dalić čak i stavio Valinčića na pretpoziv, a u međuvremenu su toliko pogubljeni da je Valinčić postao rezerva jednom Tabinasu, a Lisica ne donosi skoro nikakvu korist. Miha Zajc je u svim ključnim utakmicama djelovao kao probušena lopta, Luka Stojković je zapao u krizu, stoperi Sergi Dominguez i Scott McKenna često su nesigurni, krila potkresana, Hoxha je od životne forme postao pričuva. Ne idu naprijed, nego tapkaju u mjestu ili padaju unatrag. Često se piše kako Zvonimir Boban čvrsto stoji iza Marija Kovačevića i to je načelno odlično, za razliku od loše prakse lomljenja preko koljena, ali Kovačević mora okrenuti negativne trendove da bi to imalo smisla. I po pitanju forme pojedinaca i razine ekipne izvedbe, što je, dakako, i povezano.
Hajduk se diže, bolji je nego prošle sezone, derbi je još jednom potvrdio da je klub dao moć Gonzalu Garciji i gurnuo Marka Livaju u zapećak, no ako se poštuje struka treba stati iza trenerove odluke. Kakva god bila. Podigao je intenzitet i odgovornost, ali pitanje je koliko će to vrijediti u Europi. Po nogometu kakav Hajduk igra, ali i kakav Dinamo sada igra, Bijeli su konkurentniji nego lani. Pritom su doveli i pojedina pojačanja poput Marina Šotičeka koji tek mogao još više praviti razliku. To što će jedni i drugi voziti na dva kolosijeka šansa je Rijeke. Matjaž Kek nema najbolju momčad, to će platiti u određenim utakmicama, no on ne popušta i neće dopustiti da se imalo opuste i labavo odigraju bilo koji susret.
Ako će Kovačević razviti Dinamo na razinu kakva je nužna za drugu godinu njegova mandata, on će ponovno biti glavni kandidat za titulu jer i dalje ima najkvalitetniji igrački kadar, a u tom slučaju konkurentnost bi mogao prezentirati i u Europi; ukoliko se to ne dogodi, nismo sigurni da će završiti sezonu kao trener, kredit mu je sve tanji, koliko god Boban bio nesklon smjenama, a niti da Hajduk i Rijeka neće imati šanse za prvo mjesto. Dinamovi navijači su podijeljeni, mnogi su skloni da se potraži novog stručnjaka, ali značajan dio njih i dalje vjeruje Kovačeviću. Ili jednostavno Bobanu. U svakom slučaju, od tri najveća hrvatska kluba, njegova pozicija pod najjačim je udarom. Jedan od prostora za napredak su mu novi igrači od kojih tek treba izvući najbolje, iako je prijelazni rok u taboru prvaka očito bio pod mjerama štednje. Trenutačno djeluje da je Hajdukov bio bolji, premda će pravi trenutak za konačan sud tek doći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....