Navigation toggle

Ante Budimir je po igri, učinku i globalnom dosegu jedan je od najpodcjenjenijih hrvatskih napadača svih vremena

 TOM DUBRAVEC Cropix
NAJBOLJI MEĐU SMRTNICIMA

Cijeni li ga Hrvatska dovoljno? Ima status Messija, no nedostaje mu mašinerija Hajduka i Dinama

Po igri, učinku i globalnom dosegu jedan je od najpodcjenjenijih hrvatskih napadača svih vremena. Njegov put nikad nije bio lagan
Piše: Dražen AntolićObjavljeno: 26. veljača 2026. 16:52
Prati Sportske novosti na Googleu

Ante Budimir najbolji je strijelac među smrtnicima, piše o njemu španjolski El Diario Montañés, definirajući asove poput Kyliana Mbappéa i Roberta Lewandowskog dimenzijom iz božanske galaksije, kojima tipovi poput Budimira prijete predstavljajući običan svijet. Osasunina pobjeda nad Realom, odlična igra hrvatskog napadača kojeg u Španjolskoj zovu Labudom iz Zenice zbog visine, vitke građe i elegantnog stila igre, te rekordi koje je postavio i u tome ne staje, prometnuli su ga u medijsku orbitu u kakvoj je rijetko bio jer u toj državi postoje Real, Barca i malo Atlético. Ostali žive na marginama. Međutim, u Pamploni je Osasuna religija, a Ante njezin apostol, klanjaju mu se iz sezone u sezonu.

No, tko je i što je za nas u Hrvatskoj Ante Budimir? Dajemo li mu dovoljno priznanje? Ima li šanse da ga izaberemo za najboljeg igrača godine? Po svemu sudeći, nema. Njegove se golgeterske brojke uspoređuju sa Šukerovima i Kramarićevima, Zlatnom loptom i legendom nacionalne vrste koja je u karijeri zabila više od uzora Šukera, a svejedno je u našoj javnosti i struci uvijek sporan i upitan. Po igri, učinku i globalnom dosegu jedan je od najpodcjenjenijih hrvatskih napadača svih vremena. U ligama Petice dao je 96 pogodaka, velika je šansa da već ove sezone dođe do svoje stotke. Od toga 90 u Španjolskoj, a šest u Italiji.

image
ALBERTO GARDIN Nurphoto Via Afp

Imali smo u devedesetima igrače koji opravdano mogu kazati da nisu dobili zasluženi status, poput Branka Strupara, koji je zbog toga lako odabrao Belgiju, Roberta Špehara i Alena Peternaca, no koliko god zabijali i bili izvrsni, a prva dvojica su imali naslov najboljeg strijelca belgijske lige, dok je Peternac za Valladolid u sezoni 1995./96. zabio 23 gola i dugo bio jedini u La Ligi uz Šukera s više od dvadeset, njihova konkurencija u reprezentaciji zvala se Šuker, Bokšić i Vlaović, pa i Cvitanović. To što im Ćiro Blažević nije ponudio pravu priliku u medijima se nije previše problematiziralo jer ionako su mogli dogurati samo do klupe. Čak je i Mario Stanić, također prvi golgeter Belgije, bio prisiljen igrati desnog bočnog. Pritom je Peternac skupio tek dva nastupa i to kad već nije bio u zenitu, a Špehar osam.

Budimir ima 35 utakmica i šest golova, bio je na svjetskom i europskom prvenstvu, u nekim bitnim susretima igrao je kao starter, ali iako nije imao ispred sebe Zlatnu kopačku niti četvrtoga u redoslijedu za Zlatnu loptu, premda je u reprezentaciju stigao nakon oproštaja Marija Mandžukića, kad nije bilo europski vrhunske špice komentatori, struka i publika u proteklih pet-šest godina puno su više komplimenata sipali na račun Marka Livaje i Brune Petkovića, pa i nekih drugih, nego na igrača koji ne igra HNL nego La Ligu, ne zabija Gorici, Belupu i Istri nego Realu i Barci.

image
JOSE HERNANDEZ Anadolu Via Afp

Zašto? Dijelom zbog toga što nije rafinirani tehničar i igrač elitnog stila na koji naša publika pada, a još više stoga što iza njega ne stoji mašinerija ni Dinama niti Hajduka, budući da nije iz njihove štale. Kad bi zabio stotinu golova za jedan od tih klubova, pa makar i Rijeku, kladimo se da bi dobio nagradu za igrača sezone. No, njegov put nikad nije bio lak. Od izbjeglištva, preko odrastanja bez oca do proboja i pozicioniranja u vrhunskom nogometu doveli su ga pamet, rad i upornost.

Danas je ljubimac navijača Osasune, oslonac i ponos kluba, ikona i temelj ekipe, ali i ugledni građanin Pamplone koji se odaziva na brojne akcije, dolazi na treninge mladića kako bi im prenio iskustva, obožavani je član zajednice, što nije lako. Ne radi se o državi trećeg svijeta nego o Španjolskoj i jednoj od najjačih liga. Kad ga je trener Alessio Lisci izvukao iz igre u 67. minuti, ispraćen je ovacijama, mnogi na stadionu nisu bili zadovoljni što je zamijenjen, vjerovali su da nakon gola s bijele točke upravo on može dokrajčiti Real. Napravio je to Raul Garcia koji je ušao umjesto njega, na atraktivan i moćan način, no Budimir je jedan od njih, svakoga onoga na tribini, kad zabija navijač se osjeća kao da je on sam dao gol. Pristaše Osasune poistovjetili su se s njim kao nekad Barcini s Lionelom Messijem. Za njih nema većeg od Budija.

image
VLADO KOS Cropix

Za Osasunu je u 206 utakmica dao 85 golova, kao nitko u klupskoj povijesti u najvišem rangu, od 2020., otkad je stigao za osam milijuna eura, zabija svakih 161 minutu. Za Vatrene mrežu trese svakih 273 minute. Velika razlika ima veze s time što u klubu izvodi jedanaesterce, ali govori i da mu igra Osasune više odgovara. Pred reprezentacijom je Svjetsko prvenstvo, Budimirovo vjerojatno zadnje budući da je u 35. godini, može li Hrvatska u Sjevernoj Americi iskoristiti sav Antin potencijal te na njegovim krilima još jednom šokirati svijet? U nedostatku mladih napadačkih superstarova to je resurs u kojem postoji potencijal za više i jedan od načina kako Vatreni mogu davati veći broj pogodaka. Budimir je prije svega kralj kaznenog prostora, njegova elitna kvaliteta je igra glavom, ali ujedno se izvrsno snalazi pred vratima u raznim situacijama. Agresivan je i tjera obranu na teška iskušenja, nekad i da sama bude opasna po svoj gol. Ako Osasuna protiv Reala nađe razdoblja igre u kojima naplati sve njegove plusove, onda to može i Hrvatska, tko god da je protivnik. Anti samo treba podrška kakvu ima u Pamploni, a ne stalne sumnje. Šuker iz božanskog kruga nije, ali Budimir jest. Nije to malo.

07. studeni 2026 23:55