Katalonska vojska pod vodstvom njemačkog generala Hansija Flicka zavidala je rane nakon bolnih poraza od Atletico Madrida u Kupu i Girone u prvenstvu sredinom veljače te nastavila marširati prema svom glavnom ovosezonskom cilju, obrani naslova prvaka Španjolske. U subotu je Barcelona osvojila i Katedralu, kako svom domu tepaju ponosni Baski.
U biti, ništa novo se na velebnom stadionu San Mamés nije dogodilo. Na zdanju koje više i nije tako novo budući da je u neposrednoj blizini legendarnog starog, za dvjestotinjak milijuna eura izgrađeno 2013. godine, Barcelona je i šesti put zaredom pobijedila Athletic Bilbao te na vrhu ljestvice La Lige zadržala prednost od četiri boda u odnosu na Real Madrid.
- Ma nisu nas zaslužili pobijediti, trebali smo uzeti barem bod. Da nam Nico Williams nije ozlijeđen, uvjeren sam da bismo ih i dobili - požalio nam se nakon utakmice u baru La Catedral, koji je ime dobio po objektu smještenom tek nekoliko desetaka metara dalje, Nicolas iz obližnjeg Getxa, grada koji već 133 godine sa susjednim Portugaleteom spaja impresivni Biskajski most.
Obožavaju Hrvatsku
Takav je osjećaj bio većine od 50.000 gledatelja koji su na San Mamés došli s nadom da će vidjeti kapitulaciju Barcelone. Lavovi su opasno grizli, bili blizu uspjeha, ali ni huk s tribina nije im pomogao da sruše lidera. Možda biste pomislili da im nije toliko žao, da su im u toj vječnoj utrci Katalonci draži od nevoljenog Kraljevskog kluba iz glavnog grada, ali nije to baš tako. Barcelona ili Real Madrid - nije previše bitno. Ni jedni niti drugi navijačima Athletica nisu omiljeni klubovi.
Količina uvreda, psovki i zvižduka koje su domaći navijači odaslali nevelikoj skupini kolega u Barcinim bojama smještenoj u jednom sektoru na jugoistoku San Mamésa dovoljno je rekla o tom ljubavnom odnosu. No iako je službeni spiker fanovima Barcelone potkraj utakmice najavio da će iz sigurnosnih razloga morati ostati na svojim mjestima i nedugo nakon dvoboja, po ulicama Bilbaa nismo vidjeli velike napetosti. Dapače, ljudi u dresovima Barcelone bili su pomiješani s domaćima.
- Hrvati? Ma obožavamo Hrvatsku, kako ne. Čak je i Luka Modrić, iako je Realov, drag nama Baskima - objašnjava simpatični Nicolas, koji nije baš zaljubljenik u španjolskog premijera Predra Sáncheza, ali o toj temi ne želi dublje jer vladajući sve nadgledaju pa da ne nastrada...
San Mamés nije u centru grada, koji se na baskijskom zove Bilbo, ali je u njegovu urbanom dijelu, a najbliže zgrade udaljene su od njega tek nekoliko desetaka metara. Nikome se ne žuri ući na stadion koji je ime dobio po mučeniku koji je postao svetac nakon što su ga Rimljani bacili lavovima, ali kad su oni shvatili veličinu Mamezova lika i djela, odbili su ga pojesti, a Athleticov je nadimak zbog toga Lavovi. Nema žurbe pri ulasku jer i kad na stadion ulazi 50.000 ljudi kao u subotu, svaki od njih za pet minuta uđe u objekt i stigne na svoje mjesto.
Na stadionu nema alkohola, a sve je jeftinije nego u Zagrebu
Na ulazima ozbiljnih pregleda nema, mogli smo unijeti što smo god htjeli, ali zato se ne stvaraju gužve. Na stadionu nema alkoholnih pića, prodaje se tek pivo s nula promila. Za cijene ne brinite, sve je jeftinije nego u Zagrebu. Kad dođe poluvrijeme, nastupi scena koja iznenadi svakog tko nije bio na španjolskim stadionima. Deseci tisuća ljudi iz svojih torbi i vrećica izvade - sendvič. Iz domaće radinosti, pripremljen i spremljen u aluminijsku foliju. To preživanje u stanci od utakmice tradicija je koje se nije lako riješiti. Nije ni ovisnosti o pušenju, koje je svugdje na stadionu zabranjeno, ali snađu se Baski. Dimovi raznih mirisa ispunili su zrak u utrobi San Mamésa ispod njegovih tribina. Redare nije smetalo, samo bi okrenuli glavu na drugu stranu.
Nije Bilbao prevelik, u užim granicama grada smjestilo se oko 350.000 ljudi, a tek sa najširom okolicom brojka prelazi milijun. Athletic je svetinja, većina restorana, barova, brijačnica... ispunjena je njegovim crveno-bijelim bojama. Aupa, Athletic! - njihov je poklič kojim su strašili i goste iz Katalonije, ali nisu ih uspjeli prestrašiti.
Kao i kod nas, suđenje je nakon utakmice bilo jedna od glavnih tema. Strašno su nezadovoljni u Bilbau dijeljenjem pravde, a iako su imali zbog čega gunđati, što klubovi koji igraju protiv Reala i Barce ionako redovito imaju pravo činiti, za poraz su si sami krivi. Odigrali su hrabro, imali Barcu na konopcima, ali nisu je znali dokrajčiti.
Yamal presudio
Bez Nica Williamsa ovaj Athletic jednostavno nema dovoljno moći i sredina ljestvice u kojoj se nalazi njegova je realnost. Svjesni su toga i navijači koji su igrače glasnim pljeskom pozdravili nakon utakmice. Dali su sve od sebe i to je navijačima dovoljno. Trener Ernesto Valverde je neupitan, njegovu klasu nitko ne spori bez obzira na lošije rezultate. Što se kluba tiče, oni bi htjeli da ih vodi i u budućnosti, ali Valverde, vele, razmišlja o drugim solucijama. Uskoro bi se trebala rasplesti i ta priča.
- Ne bi uopće bilo loše da je Lamine Yamal iz Bilbaa - našalio se Valverde nakon utakmice koju je presudio, kako piše Marca, "dodir genija".
Značilo bi to da Yamal smije igrati za klub u kojem nastupaju isključivo igrači koji su rođeni u Baskiji, u njoj su nogometno školovani ili iz nje vuku podrijetlo. S Yamalom to, nažalost po Valverdea, nije slučaj. No ni Yamal, kao ni ostatak njegovih suigrača na San Mamésu, nije odigrao veliku utakmicu. Gol je bio pravo majstorstvo, ali njegova ukupna prezentacija nije bila na razini njegova renomea. No, koga briga, pojavio se, čudesno pogodio i donio Barci strašno važnu pobjedu na jednom od najtežih mogućih gostovanja.
Kad bismo Barcu sudili samo prema prikazanom u Bilbau, zaključak bi bio da je u La Ligi prva samo zato što je Real još gori od nje, a da u Ligi prvaka ne da neće osvojiti trofej nakon 11 godina nego je veliko pitanje hoće li u osmini finala uopće uspjeti izbaciti Newcastle. No to je Barca, prepuna klasnih igrača, i nije nemoguće da Flick evidentno ispuhanoj momčadi ubrizga potrebnu dozu adrenalina. Na San Mamésu su krenuli u svom stilu, nametnuli se posjedom sa svim igračima osim vratara na 40-ak metara od suparničkih vrata, ali bez ikakve ideje.
Nju je ulaskom u poluvremenu donio Pedri, čiju je ulogu i Flick nakon utakmice posebno naglasio. Budući da nije bilo ni Frenkieja de Jonga, a Gavi bi se mogao vratiti u Newcastleu, nije ni čudo što je Barcina igra u vezi patila. Ulaskom Pedrija malo se situacija popravila, ali baš malo. Strašnih problema Barca je imala s visokim presingom Baska, gubila je lopte pred svojim vratima i da je s druge strane bila imalo kvalitetnija družina, Barca bi se kući vratila s nekoliko pogodaka u svojoj mreži.
No nije bilo tako i zaslužila je proslaviti lijep trijumf, četvrti uzastopni u svim natjecanjima, sa svojim raspjevanim navijačima. Slavio je i jedan hrvatski igrački predstavnik (barem ga mi takvim vidimo), iako je pola sata ranije bio u potpuno drugačijem raspoloženju. Dani Olmo igrao je solidno do 62. minute kad ga je Flick zamijenio Fermínom Lópezom. Bivši igrač Dinama bio je jako ljut, toliko da je njegov izlazak iz igre i ponašanje na klupi posebno snimala jedna kamera, pa je taj njegov izljev srdžbe posebno izdvojen u TV-analizi nakon utakmice.
Šest minuta kasnije Pedri je dodao, Yamal fenomenalno pogodio, a Barcelona tim golom pobijedila. Olmova ljutnja sigurno je splasnula, sve je lakše kad se pobjeđuje. Činjenica je da od 29. studenoga nije odigrao svih 90 minuta u La Ligi, ali isto tako da je i u osmom kolu zaredom bio starter. Na nekakvu Flickovu nekorektnost prema njemu teško se može požaliti.
Nakon što je kiša neumorno prala Bilbao skoro dva dana u komadu pa se u subotu malo smirila, u nedjelju je nad Baskijom zasjalo sunce. Zasjat će i nad Lavovima, samo je pitanje kada, valjda se neće obistiniti crne slutnje da će zbog pubalgije propustiti i Mundijal u Americi. Aupa, Athletic, zbogom ponosni Baski. Stvarno ste jedinstveni, i klub i narod...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....