Hrvat koji je prvi igrao protiv Messija nakon korone: ‘Leo ne trči? Ne bih ni ja na njegovom mjestu...‘

Nakon točno tri mjeseca pauze, vratio se španjolski nogomet. Priliku da prvi iskusi kako djeluje postkorona Barcelona imao je hrvatski napadač Ante Budimir (28). Prvi golgeter Mallorce, doduše, nije imao razloga za slavlje, jer je njegova momčad na svom terenu poražena 0-4...

Nego, kakav je osjećaj ponovno biti na terenu?

- Odličan, kako se bližila utakmica, nestajalo je ono stanje da se nije toliko dugo igralo; osjećaj se na igralištu vrati brzo, kao da pauza nije bila toliko duga. Tako da jest, bilo je lijepo, iako, priznajem, bez navijača i pomalo neobično. Moraš osvijestiti da neće biti nikoga, ali opet, kad počne utakmica, ne čuješ više ni trenera, ne kužiš da je sve tako sablasno. Jednostavno, zahtjevi su veliki, nemaš vremena zujati... - započinje razgovor Budimir.

Koji je imao dvije prilike, no nažalost nije ušlo...

- Gledao sam te situacije, prvo glavom i onda nogom, kada je lopta faktički dirala stativu. Kod te druge zgode, vidio sam da se Ter Stegen bacio kasnije, i da je lopta išla pola metra, ušla bi. Šteta, bilo je 0-2, imali smo neki moment u igri da se možda vratimo, da preokrenemo cijeli tijek i ritam utakmice, ali nije ušla. No dobro je da sam bio u šansi, kao što je jasno da takve stvari moram iskoristiti, da se nišani malo namjeste.

Barcelona je pokazala moć, čini se gladnom?

- Pa je, baš smo malo komentirali, ali za neke smo stvari i sami krivi. Bez obzira, naime, na stvarnu superiornu kvalitetu, taj naš ulazak nas je koštao. Hej, primili smo gol u 40. sekundi! I baš pričamo; pripremali smo se za Rakitića, a umjesto njega zaigra Vidal, no itekako dobro znaš da je igrač koji ulazi iz drugog plana, da je tako zabio pet-šest komada, da to radi dobro i da na to treba paziti. To smo morali braniti, tu smo pokazali da nismo bili na razini. A, recimo, u prvoj utakmici na Camp Nou Ter Stegen asistira Griezmannu, što se ne događa i na čemu svaka čast, no to se ne smije događati. Dakle, pričali smo o svemu, pripremali se i opet - bam. Naš manjak koncentracije nas je koštao, nakon minute gubiš 0-1, i to je malo smiješno, ali apropos toga, ipak je to superiornost. Možda nisu puno trčali, ali lopta trči za njih.

Intenzivirala se ta trka Reala i Barcelone, tko će prvi prijeći ciljnu ravninu?

- Iskreno, prije pauze bih možda drugačije rezonirao, taman je Real pobijedio u "el clasicu", Barca je imala ozlijeđenog Suareza i nekako se činilo da se stvari vuku na Realovu stranu. Ali sada je Barca kompletna, izgledaju dominantno, i ne znam, teško mi je povjerovati da će ispustiti bodove. Ima, doduše, još deset utakmica, čeka ju još i Atletico, nekoliko zamki i težak raspored, ali možda su čak uspjeli iskoristiti pauzu da rekuperiraju neke igrače, poput Suareza...

Rakitić je ušao u povijest, ali budućnost mu kvari - sama Barca?

- Ja mislim da brojke govore same za sebe. Tristo utakmica u takvom klubu, da se zbroji nas pola u Mallorci nemamo toliko nastupa u La ligi. Čovjek je ušao u 46. minuti, imaju za dva dana novu utakmicu, imaju gust raspored, bore se za prvaka, i oni su toga svi zajedno svjesni. On je tu, nije počeo protiv nas, ali možda će početi u utorak. Meni djeluje normalno, ušao je i nije imao krivi pas.

Messi, čak i kad ne trči, ili barem oko vara, jednostavno je nezaustavljiv... Gol i dvije asistencije, onako hladno.

- On i Suarez od deset povratnih i ostavljenih, lopte koje se guraju dubinu, pogriješe jednom. Vidi se automatizam, da je sve jako jednostavno, jako se dobro poznaju, i doista kao da ta lopta trči za njima. Ona je toliko brza, precizna. Ne bih ni ja trčao na njegovu mjestu. Jer, jednostavno nema potrebe, jer lopta odradi sve za njega.

JOSE BRETON

Vi ste cijelo vrijeme u stresnoj zoni, čak se pet klubova bori za dva mjesta spasa?

- Počet ću priču o nama još se malo vraćajući na ovu utakmicu: mi smo naravno bili svjesni njihove kvalitete, ali ostaje žal zbog tog prvog, pa i drugog gola, jer paradoksalno je da je Messi - asistirao glavom. I to u našem šesnaestercu, to mi se još nije dogodilo, sada jest. Ta dva gola su se mogla izbjeći, ali ta je priča sada gotova. Znamo koje su naše utakmice za opstanak, znamo da će biti teško, jako je gusto. Teško je uzeti bodove, nije lako, dosta se klubova bori i za Europu i za spas, dosta je izjednačena liga, svjesni smo toga, nema panike, tamo smo gdje trebamo biti, prvi ispod linije i ništa nije izgubljeno. Vjerujem da imamo dobre šanse. Sada slijedi Villarreal i Leganes i to su dvije utakmice koje će odrediti naše ambicije.

Cilj je, jasno, ostati u ligi, a s obzirom na to da ste sudjelovali u čak 42% klupskih golova ove sezone (devet pogodaka i tri asista) jasno je da pritisak leži i na vama.

- To stoji. Osjećam povjerenje trenera, ljudi u klubu, ekipe i naravno, želim ostanak u ligi, želim taj cilj ostvariti s Mallorcom i moram biti važni kotačić u toj cijeloj priči, raditi ono što se od mene traži, sigurno je da bih morao pomoći svojim golovima. Toga sam svjestan i na tome radim. S obzirom na to da radim, nemam strah niti nervozu. Samo se nadam da ću ostati zdrav.

Nakon uvoda sezone, dojam je da se braniči za vas sada mnogo bolje pripremaju.

- Jest, zatvaraju neke prostore gdje voliš napadati, i to sam primijetio, i to je kompliment, no tako se i mi pripremamo za druge. Važno je rješavati takve rebuse: pripremati se, nadmudriti, zabiti gol. To je veličina. I to je to, moraš naći rješenje, to je kvaliteta koja ima posebnu težinu... Dakle, treba to probati izbrusiti, paziti malo više nego prije, i naći prolaz.

Prošla su tri mjeseca za promišljanje, gdje su vam misli letjele?

- Ono što je bilo dobro sa strane kluba jest da su nas sve zadržali na Mallorci, organizirali oko treninga i trudili se da ostanemo dobro i zdravo. Paralelno smo ostali glavom ovdje, shvatili da ovo nije odmor, da moramo ostati u nekom fokusu, za ono što može ili ne mora doći. Imao sam stav da me ništa ne košta ostati fokusiran i maksimalno raditi, i da ću tako u slučaju povratka nogometa biti u najboljem izdanju. To me vodilo, i jasno, taj sportski rezultat, taj cilj ostanka koji bih volio ostvariti, to je bio motiv, koji me držao "unutra".

Kako je uopće tekao život na otoku, jeste li uspjeli završiti fakultet?

- U prvoj fazi je bila situacija identična kao u cijeloj Španjolskoj: prvih 50 dana smo svi bili zatvoreni, bez obzira na to koliko je koja regija bila pogođena, a nakon toga je Mallorca kao regija koja je bila najmanje pogođena počela popuštati mjere, prije od ostalih. No, i danas se sve shvaća maksimalno ozbiljno, maske su na javnim mjestima obavezne, nitko se nije opustio, nitko još ne podcjenjuje cijelu situaciju. Faks još nisam riješio, ali digitalizacija mi je išla u korist, pristupio sam nekim ispitima, položio ih i sada me još sedam koraka dijeli od cilja.

Prije korone, bili ste prepoznati kao igrač u širem fokusu reprezentacije, sada ste odgodom Eura dobili još godinu dana ekstra borbe.

- Vrijeme će pokazati je li to išta značilo, ali ovo što ste kazali je važno: kao prvo imati kontinuitet, a onda dobrim igrama, ali i golovima, mogu se nečemu nadati. Može se dogoditi nešto više u odnosu na danas, no jednostavno je: treba nastaviti raditi, davati svoj maksimum i sve su opcije potom otvorene...