Vratite film samo nekoliko godina unatrag, i Gironu ćete lako zamijeniti za Dubrovnik: grad je bio poznatiji kao filmska kulisa na čijim su ulicama snimali "Igru prijestolja", nego kao sljedeće vruće nogometno odredište. Ako ste katalonski grad od 100 tisuća stanovnika, sat vremena vožnje od Barcelone, uopće mogli pronaći na većoj sportskoj mapi, bilo je to u prvom redu zahvaljujući Pereu Guardioli, mlađem bratu karizmatičnog trenera kojem su, eto, šeici dopustili da u zavičaju zakopa projekt o trošku Manchester Cityja, kako ne bi baš visio u svečanoj loži Etihada i Pepu narušavao koncentraciju.
Ali kada ste član nogometne dinastije Guardiola, priča je očito u startu osuđena na uspjeh, pa je i Pere Guardiola, uz nekoliko bratovih savjeta, u katalonskoj provinciji za kratko vrijeme dizajnirao projekt koji na ulazu u 2024. godinu sve više podsjeća na Leicester City iz šampionske radionice Claudija Ranierija. "Lisice" su, podsjetimo, u sezoni 2015.-16. osvojile Premier ligu, premda su bookmakeri na startu sezone takvo putovanje proglasili nemogućom misijom (tečaj da će Leicester osvojiti naslov iznosio je 5000). Girona na startu sezone nije bila tako strašan autsajder - u međuvremenu je ipak postala dio Cityjeve globalne mreže - ali u najoptimističnijim prognozama kroničari La Lige vidjeli su momčad tek u sredini tablice. U četvrtak, jutro nakon pobjede u dramatičnom sudaru s madridskim Atleticom (4-3), kladionice korigiraju prognoze, i Gironu prepoznaju kao drugog favorita La Lige, odmah iza madridskog Reala.
Da bi Girona mogla biti ugodno iznenađenje kampanje, postalo je jasno nakon 19 osvojenih bodova u prvih sedam kola. Onda je krajem rujna na Montilivi stigao Real Madrid i kroz najmanji stadion u elitnom razredu (kapacitet 13.500) protutnjao manirom kaznene ekspedicije. S 3-0 momčad Carla Ancelottija provincijskog je patuljka vratila na tvorničke postavke, ili je barem javnost nekoliko sljedećih dana živjela u takvom uvjerenju. Dogodilo se, međutim, da je mladi trener Michel Sanchez imao drukčije planove. U sljedećih 13 utakmica na dvije fronte (prvenstvo i nacionalni kup) Girona je upisala jedanaest pobjeda i dva remija. Prvih dana siječnja dijeli vrh La Lige s "kraljevskim klubom", obje momčadi skupile su po 48 bodova, i za puni krug pobjegle tradicionalnim lovcima na trofeje, Barceloni i Atleticu.
Ako je na startu sezone figurirala kao nepoznanica i ugodno iznenađenje, Girona se do Božića predstavila kao krajnje "nepredvidljiva životinja", nogometna momčad koja se otima šabloni i u stanju je visokim presingom potpuno pokvariti kompas i najjačim sastavima, poput Barcelone. Velikog brata iz susjedstva Michelova je momčad pomela na njegovu terenu (4-2). Niti mjesec dana kasnije četiri komada utrpala je "colchonerosima" Diega Simeonea. Barcelona je sinonim za estetski dotjeranu igru, a Atleticov je zaštitni znak "nogomet s nožem u zubima", ali ova Girona nikome se ne prilagođava. Obranu igra agresivno i na rubu suparnikova šesnaesterca, maksimalno je pragmatična, ali nipošto dosadna. Dokaz? 46 postignutih golova u 19 prvenstvenih nastupa (zaokružena polusezona). Real Madrid zabio je šest manje, Barcelona je s 12 golova manjka ovdje u debelom deficitu.
City Football Group kupio je većinski paket klupskih dionica (44 posto) u kolovozu 2017. godine, ali umjesto da lansira Gironu prema vrhu, novac šeika iz Dubaija na početku je spustio "crveno-bijele" u niži rang. Pali su u Segundu 2019. godine, i vratili se tri godine poslije. Povratničku sezonu u La Ligu Girona je završila na desetom mjestu, s gotovo 40 bodova zaostatka za šampionskom Barcelonom, a let u rezultatsku stratosferu dogodio se kada je trener Michel napokon polovio konce, upoznao igrače, i inficirao ih svojom nogometnom filozofijom.
Gironin roster je šaren, i ljetos definitivno nije nudio ovakvo bajkovito putovanje. 19-godišnji brazilski napadač Savio trenutačno je najatraktivniji igrač momčadi i najskuplji eksponat u klupskom izlogu (30 mil. eura, prema Transfermarktu), ali službeno u vlasništvu Troyesa, koji ga je prethodno slao na posudbu u PSV Eindhoven, samo kako bi ga tamo spakirali u drugu momčad. Za razliku od "zelenog" brazilskog tinejdžera, Aleix Garcia je s 26 godina izgradio ozbiljnu nomadsku karijeru: kao izdanak Cityjeve akademije potucao se po posudbama od Mouscrona do bukureštanskog Dinama i Eibara, cijena mu se pritom dramatično ispuhala, a sada je jedan od ključnih igrača, kojem je trener Michel napucao vrijednost na granicu od 20 milijuna eura.
Michel za sebe kaže da je puno naučio iz vlastitih zabluda u prethodnim mandatima na klupi Raya Vallecana. Sazrijevao je na teži način, metodom vlastite kože, pritom oblikovao svoju ideju nogometa.
"Izrazito sam samokritičan, i zato želim čuti svačije mišljenje. Naravno, naučio sam razlikovati konstruktivnu od destruktivne kritike, tako da ne držim jednako do komentara na Twitteru, kao što držim do stručnih komentara, ali ako želim nastaviti rasti, moram raspolagati s puno informacija. Svojim igračima danas poručujem da nauče razlikovati zadovoljstvo od euforije. Zadovoljstvo je okej, euforija je opasna i varljiva. Ne želim da nas ovo previše ponese, zato nećemo razgovarati o tituli. Naš je fokus Europa, a koliko zaista može Girona, znat ćemo nakon 26-28 kola", ocjenjuje Michel.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....