Nogometaši PSG-a u subotu su boljim izvođenjem jedanaesteraca protiv Arsenala obranili naslov prvaka Europe i nastavili višedesetljetni niz osvajanja Lige prvaka od strane klubova koji dolaze iz nogometno najbogatijih zemalja.
"Bilo je to godine devetsto i neke..." - tako ide jedna stara nacionalna budnica, a mi je ovdje koristimo samo kao uvod u nogometnu priču. "Bilo je to godine devetsto i neke..." kad je posljednji put naslov prvaka Europe u nogometu osvojio neki klub koji ne dolazi iz neke od sedam najboljih i najjačih europskih nacionalnih liga. Neki klub koji ne dolazi iz tzv. "liga petica" (Engleska, Francuska, Italija, Njemačka, Španjolska) kojima su pridružene također tradicionalno vrlo jake i uspješne nizozemska i portugalska liga.
"Bilo je to godine devetsto i neke", točnije 1991., kad je beogradska Crvena zvezda, kao prvi, tada još uvijek jugoslavenski klub, osvojila naslov prvaka Europe. Bilo je to stvarno jako davno. Prije Zvezde, tako nešto je pošlo za rukom 1986. rumunjskoj Steaui, a 1967. škotskom Celticu. Sve druge naslove prvaka Europe osvojili su klubovi iz "sedmice".
Najcjenjenije europsko klupsko nogometno natjecanje i njegovo osvajanje ekskluziva je bogatih nogometnih nacija te su "ušati trofej" u 70 godina dugoj povijesti odigravanja osvajala samo 24 kluba iz deset zemalja. Istaknut ćemo pritom da ga je Real Madrid osvojio rekordnih 15 puta, Milan sedam, Bayern i Liverpool šest, Barcelona pet puta... Među onima koji su ga osvojili barem dva puta su Ajax (4), Inter i Manchester United (3), Juventus, Benfica, Chelsea, Nottingham Forest i Porto (2). Liga prvaka - Champions League - odavno je postala natjecanje klubova iz bogatih zemalja.
Proširi li se priča na drugi po jakosti europski kup - na Europsku ligu, nekadašnji Kup Uefe - priča nije nimalo drugačija. Tu su naslove osvajali klubovi iz samo 11 zemalja - naravno iz spomenutih najboljih (ne sedam nego šest jer ga nikad nije osvojio nijedan francuski klub) - te samo u sedam navrata klubovi iz Rusije, Švedske, Belgije, Ukrajine i Turske. Ovdje se kao "uljezi", koji su nekako uspjeli poremetiti ustaljene norme, pojavljuju samo švedski Göteborg s dva naslova te ruski CSKA Moskva (1) i Zenit (1), belgijski Anderlecht (1), ukrajinski Šahtar (1) i turski Galatasaray (1). Posljednji koji ne dolaze iz onih sedam najjačih liga, a osvojili su Europsku ligu, bili su nogometaši ukrajinskog Šahtara u sezoni 2008./2009., u zadnjoj sezoni pod starim nazivom Kup Uefe. I tu je, dakle, posljednjih godina prisutna posvemašnja dominacija velikih sila.
I u Europskoj ligi je, baš kao i u Ligi prvaka, najviše engleskih klubova dolazilo do trofeja - njih čak šest, kao i u Ligi prvaka - ali su i tu Španjolci najbolji s najviše osvojenih naslova, kao i u Ligi prvaka u kojoj su osvojili ukupno 20 naslova. Ukupno pet španjolskih klubova osvajalo je trofej u Kupu Uefe/Europskoj ligi, ali je zahvaljujući ponajprije učinku Seville (7 naslova) i tu najveći "zalogaj" pripao klubovima iz španjolske Primere (ukupno 14 trofeja).
Da podebljamo priču o tome da je europski klupski nogomet, barem što se trofeja tiče, "igračka" bogatih nacija koje među sobom dijele većinu plijena, potvrđuje i situacija u nekadašnjem Kupu pobjednika kupova koji se igrao od 1960. do 1999. U ukupno 40 izdanja ovog natjecanja ponovno su najbrojniji engleski osvajači (šest klubova), no u ovom kupu su Englezi i ukupno najuspješniji s osam trofeja, dok su četiri španjolska osvajača uzela sedam, baš kao i šest talijanskih pobjednika. Kao iznimke od pravila da do kraja uvijek dolaze klubovi iz sedam najuspješnijih zemalja, ovdje se pojavljuju dva kluba iz bivšeg SSSR-a (Dinamo Kijev 2 i Dinamo Tbilisi), belgijski Anderlecht (2) i Mechelen, škotski Glasgow Rangers i Aberdeen te Slovan iz Bratislave.
Priča ne bi bila potpuna da tomu ne dodamo i ne tako davno oformljenu Konferencijsku ligu u kojoj su u dosadašnja pet izdanja triput slavili Englezi (West Ham, Chelsea i Crystal Palace) te po jednom talijanska Roma i grčki Olympiakos.
Poseban je paradoks prisutan u najelitnijoj Ligi prvaka i zato je tu još više prisutna dominacija klubova iz najjačih liga. Otkad se u sezoni 1997./‘98. turnir proširio da bi se omogućio nastup i neprvacima, ukupno devet klubova osvajalo je Ligu prvaka u sezoni u kojoj su sudjelovali, a da pritom nisu bili aktualni prvaci u nacionalnim ligama: Manchester United (1999.), Real (2000., 2014., 2016., 2022. i 2024.), Milan (2003. i 2007.), Liverpool (2005. i 2019.), Barcelona (2009. i 2015.), Chelsea (2012. i 2021.), Bayern (2013.), ponovno Real Madrid (2016., 2022. i 2024.) i na kraju Manchester City (2023.) i Arsenal ove godine.
I prije proširenja Lige prvaka 1997. klubovi poput Reala, Ajaxa, Bayerna, Liverpoola i Nottingham Foresta osvajali su Kup prvaka, a da nisu bili aktualni prvaci u domaćim ligama. Bilo je to zbog toga što su se automatski kvalificirali kao branitelji naslova. Zanimljivo je u svemu tome da postoji jedna "anomalija", i to u slučaju Nottingham Foresta. Oni su samo jednom osvojili englesku prvu ligu, današnji Premiership, te drže jedinstven rekord po tome što su osvojili više naslova prvaka Europe nego naslova u domaćoj ligi. S pravom se tu i logično zato postavlja pitanje: zašto se to natjecanje uopće zove Champions League (Liga prvaka)?!
No, to je već neka druga priča...
Činjenica je da su u ukupnoj računici od totala koji broji 171 trofej (71 u Ligi prvaka, 55 u Europskoj ligi, 40 u Kupu kupova i 5 u Konferencijskoj ligi) njih samo 20 otišla u neku od zemalja koje nisu iz sedam najvećih. Samo ih je madridski Real sam osvojio gotovo toliko (15 u Ligi prvaka i dva u Kupu Uefe). Poražavajuće za Uefu, koja se trudi ponuditi nogomet svima. Nažalost, to je samo mrtvo slovo na papiru, nogomet je odavno postao "zanimacija" bogatih zemalja i bogatih klubova. Posebno još jednom treba podvući - to se posebno odnosi na najbogatiju Champions League, u kojoj su samo tri (!) od 71 naslova otišla u nogometni "treći svijet" - jednom u Škotsku, jednom u Rumunjsku i jednom u Jugoslaviju...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....