Ako su novinari problem, onda reprezentacija Hrvatske - nema problem! Svatko neka SAMO radi svoj posao

Nakon izgubljenog dvoboja s Engleskom, otežana je atmosfera u i oko reprezentacije. U osvrtima tih zbilja prvo se na medije požalio izbornik Zlatko Dalić, a potom ga je kao po defaultu slijedio Dejan Lovren.

Izborniku smeta što su novinari u svojim najavama iznosili mogući sastav za Englesku i požalio se da je kamp u Rovinju preotvoren da bi se išta skrivalo. Nekako se to naslonilo na teorije o špijunima oko Valbrune. Dalić je i sam izjavio da do dana utakmice nije znao postavu, utoliko je čudnije što su ga razljutile špekulacije u medijima dva dana ranije. Lovren, pak, nije htio obrazlagati temu o “pristupu mladih” koju je načeo izbornik u ožujku nakon kvalifikacija, a koju je on potvrdio par dana potom, te su tako zajednički izazvali logičan interes medija i javnosti.

DENIS LOVROVIC Afp

Zato je Lovren ovaj put načeo drugu temu “pristupa mladima”, a to je pouka medijima kako bi se trebalo pisati o mladim igračima. Usput je preporučio da bi trebalo izbjegavati da se ističu razlike u učinku pojedinaca u momčadi, odnosno, da se ne naglašavaju bolji i lošiji igrači jer svi zajedno gube i dobivaju. Teorija kojoj ne vidimo logiku prakse i neki smisao...

Prozivanje medija nije nikakva novost u reprezentativnom okruženju. Radi se o dva javna aktera različitih pozicija, protokola i interesa, iako će pogotovo iz reprezentativnih tabora uvijek dolaziti želja i izlizana teorija kako su svi, momčadi i mediji, na istom zadatku.

Pogotovo danas, kada svijet komunikacije drastično promijenjen u odnosu na prije 15-20 godina, kada javno nastupaju ama baš svi kroz društvene mreže i druge platforme, te imaju određeni utjecaj, pogotovo je deplasirano pozivati i prozivati temeljem “zajedničkih interesa”. Komunikaciju usmjeravaju i treneri, i igrači (pogotovo), i Savez, i klubovi, te utječu na javni doživljaj momčadi i pojedinca, zato bi bilo čudno vjerovati da neka izolirana, možda kriva procjenjivanja novinara, budu toliko štetna.

Kako je oduvijek bilo svakakvih medija i novinara, široke palete svakovrsnih negativnih i pozitivnih tekstova, tako je bilo vazda i svakakvih nogometnih aktera i njihovih događanja. U moru svega naravno da ima dobrih i loših okvira, ali to važi na svakoj strani. Otkako je javna komunikacijska scena postala nepregledna, ona je puna bezbroj svega i svačega. Sa svih strana.

Ono što držimo ključnim u ovom kontekstu reprezentacije, to je podsjetiti da je prije tri godine, kad su atmosfere i učinci bili nešto drugačiji, stalno ponavljano kako je sjajno ozračje i to što “su svi na istom zadatku”. Danas kad rezultati i dojmovi nisu takvi, opetovano se povlači pitanje nelojalnosti medija.

Suvišno je reći, ako su oni problem, onda zapravo reprezentacija nema problem. Više je nego dojam da ukupno atmosferu uvijek diktiraju učinci reprezentacije, te da su zapravo prilično benigni s obzirom na navike iz 1990-2000-ih, na slabosti koje reprezentacija od Rusije na ovamo iskazuje. Svatko može, naravno, misliti ono što mu je po volji, ali najvažnija činjenica ostaje da bi svatko trebao raditi svoj posao najbolje što može. I ne uzimati tuđi kao alibi neispunjenja svojeg cilja.

Za kraj treba reći da kako praćenje nogometa, tako i praćenje medija, slobodna je volja svakog. To nije obveza. Ničije mišljenje nije sveto pismo, ali svako je javno djelovanje podložno propitivanju javnosti. Drugačije svijet ne može funkcionirati, pogotovo ne onaj nogometni...