Slijed je Melnjak, Barišić, D. Bradarić, Gvardiol, Sosa, Juranović i Perišić. Unutar samo dvije godine (od 2021.) to su igrači koje je izbornik Zlatko Dalić koristio na poziciji lijevog beka. Uz dodatak kako je u rijetkim prilikama igre s tri braniča (u 3-5-2), kao bočne lijeve vezne koristio Barišića i Perišića. Igrač koji je u Bundesligi, kako se navodilo, bio vrlo dobar u tom sustavu, Borna Sosa, nije imao priliku okušati se kod Dalića kao bočni veznjak...

Već iz navedenog slijeda, unutar dvije godine i 36 reprezentativnih nastupanja, jasno se prepoznaje izbornikov manjak povjerenja u raspoložive lijeve bekove. Melnjak (30) je otpao još prije dvije godine. Bradarić (23) je četiri puta pozivan pri kraju 2020., ali je onda ušao u fazu bez nastupa u Lilleu i izbornik ga više nije zvao. Najviše su od 2021. igrali Borna Barišić (30), koji je skupio 16 nastupa, od čega 13 kao starter i tri ulaskom s klupe, te Borna Sosa, koji ima 14 nastupa u istom periodu, s 13 starta i 1 ulaskom s klupe.

Joško Gvardiol je, naravno, vraćen gdje mu je mjesto, u stopersku liniju, dok je Juranović pozicioniran na prirodniju mu desnu stranu kao bek.

Neizvjesnost u Tottenhamu

U utakmici za treće mjesto u Kataru, protiv Maroka, kao i u dvije utakmice Final Foura Lige nacija u Roterdamu, Zlatko Dalić je na klasičnu “trojku” pozicionirao Ivana Perišića. Jedan od najčešće rabljenih argumenata za takav izbor bio je kako su suparnici (Maroko, Nizozemska, Španjolska) na desnom boku vrlo opasni. Što jest činjenica jer Ziyech (Chelsea), Malen (Borussia Dortmund) i Asensio (Real Madrid) su vrlo kvalitetni, brzi i prodorni krilni igrači.

Ivan Perišić je solidno odradio Maroko (uz asistenciju), nešto manje Nizozemsku (sukrivac golu domaćih) i izvanredno Španjolsku. U formaciji 4-3-3 kao lijevi bek iskoristio je svoje golemo iskustvo, fizički više razine potencijala, a znao je nekoliko puta krivo procijeniti pozicioniranje kod dijagonalnih pasova suparnika. No kako je odigrao sa Španjolcima, to je bilo brutalna demonstracija trkačke moći, u oba smjera, te kompletna igra u defenzivi i ofenzivi.

Ivan Perišić

Box To Box Pictures/tom Bode/imago Sportfotodienst/profimedia

Perišić je taktički potpuno nadograđen u Italiji, gdje je u dresu Intera briljirao kao lijevi bočni vezni u Conteovom i Inzaghijevom 3-5-2 sustavu. Tu su njegove fizičke performanse došle do punog izražaja. Dijelom je tako bilo i u Tottenhamu dok je trener bio Antonio Conte, iako je fizički vrlo jaka Premier liga nudila nešto manje upečatljivu Perišićevu moć po boku. No i tu je kroz 44 nastupa prošle sezone, uz jedan pogodak, upisao 12 asistencija (igrao u prosjeku 66,5 minuta). Nije još sigurno hoće li Perišić ostati u Spursima, gdje ima još godinu dana ugovor, ili će potražiti novu destinaciju.

Ono što nam se čini u kontekstu reprezentacije jest da Perišić i dalje ostaje jedan od fizički najmoćnijih, ako ne i najmoćniji Dalićev reprezentativac. Navršio je 34 godine, ali sukladno kvaliteti treninga i dopunskih vježbanja, posvećenosti radu i brizi o tijelu, Perišićeva moć neće tako skoro popustiti. Ona može samo postupno opadati u dužini intenziteta trke po lijevom boku, ali barem još dvije godine, pokazuju testovi, to se neće dogoditi...

Slabljenje samopouzdanja Barišiću i Sosi

Kad uzmemo u obzir te faktore, te ih stavimo u kontekst manjka brzine i prodornosti, koja je očita u napadačkom arsenalu Vatrenih, nameće se stav kako je Perišićevo povlačenje u obranu radi njenog jačanja istodobno slabljenje napada. Doduše, u te tri bekovske mu utakmice Hrvatska je upisala dvije pobjede i remi, uz gol-razliku 6:3, no to nije mjerilo individualnog učinka i doprinosa...

U nastavku reprezentativne sezone, kvalifikacijama za Euro 2024. godine, bit će zanimljivo vidjeti koju će opciju Zlatko Dalić odabrati na “trojci”. Barišić je još u dobrim godinama, djeluje bolji u defenzivnom bloku. Sosa je pet godina mlađi, ali još nije pokazao tu prodornost koju se najavljivalo a istodobno je bio prilično mekan u bloku. Domagoj Bradarić u Salernitani igra u kontinuitetu, očvrsnuo je kroz Serie A, ali igra sustav 3-5-2, dakle, kao bočni vezist, s uvjerljivijim ofenzivnim potezima. Dalić bi se trebao okrenuti tim igračima upravo u jesenjem dijelu kvalifikacija (6 utakmica) i dati im puno povjerenje da se mogu pokazati u najboljem svijetlu. Samo tako će se razbistriti čija je kandidatura u kontekstu EP 2024. najjača.

Ne bi bilo dobro za reprezentaciju da se Perišića drži na beku, kako zbog njegove važnosti u napadačkom dijelu, poglavito zbog prodornosti, tako i zbog vjerojatnog slabljenja samopouzdanja Barišiću i Sosi. U izvanrednim okolnostima logički je prenamijeniti igrače u drugačije pozicije nego što im je to “prirodno”. No ako se stalno tako krpaju ranjiva mjesta u momčadi, teško će se dugoročno kompenzirati ti deficiti i još teže ustaliti netko kome su ta mjesta prirodna pozicija.