Dvanaest godina je prošlo otkako je neka generacija hrvatske reprezentacije do 21 godine osvojila prvo mjesto u svojoj kvalifikacijskoj skupini za Europsko prvenstvo. Od borbe za Euro 2015. godine u Češkoj, koji na kraju nije vidjela jer je to prvo mjesto vodilo u play-off, gdje je bolja bila Engleska predvođena Harryjem Kaneom. Zanimljivu su tada momčad pod svojom komandom imali izbornik Niko Kovač i njegov nasljednik Nenad Gračan. Prvo ime generacije bio je Marcelo Brozović, a uz njega su uspjehe do tog kobnog doigravanja nizali i Marko Livaja, Bruno Petković, Mateo Kovačić, Dominik Livaković, Mario Pašalić, Mislav Oršić, Ante Rebić, Marko Pjaca...
Kako tada nismo znali koliko će nam radosti u budućnosti donijeti ti mladići, tako ni sada ne znamo što nam tek spremaju Silić, Barišić, Mlačić, Prpić, Hrgović, Jagušić, Kavelj, Zvonarek, Krivak, Topić i Segečić, momci koji su pod vodstvom svog izbornika Ivice Olića u utorak startali u Opus Areni, kao ni oni koji su ušli s klupe i na njoj ostali, kao i oni kojih za utakmicu s Turskom nije bilo u kadru. No ono što znamo jest da su danas prokleto dobri. Olić i njegov stožer, na čelu s prvim pomoćnikom Nikom Kranjčarom, od ove su generacije napravili momčad koja se u svom uzrastu ne mora plašiti nikoga na kontinentu i koja suvereno kroz kvalifikacije korača prema prekidu crne tradicije. Dominirali su u prve četiri utakmice u skupini, sve ponovili i protiv Turaka u petoj.
Dvanaest godina bez prvog mjesta bilo je sasvim dovoljno, a ovoga puta ne prijeti negativan scenarij. Osvajanje skupine Hrvatsku vodi direktno na Euro 2027. u Albaniju i Srbiju, što je rasplet koji se mora dogoditi.
Osijek se mirno predao u ruke nadirućih Turaka i njihovog vođe Sulejmana Veličanstvenog 1526. godine. Točno 500 godina kasnije, priča se malo promijenila. Mladi Turci su se došli tući i pretrpjeli teške batine. Ne one fizičke, te ionako manje bole od onih sportskih, rezultatskih. Gosti su zbog svojeg ponašanja zaslužili otići kući i s više od tri gola u mreži, ali nije im bilo lako sve to proživjeti. Na terenu si potpuno nemoćan, a pored njega drama...
Izbornik Egemen Korkmaz je izgubio živce nakon isključenja Demira Egee Tiknaza u 34. minuti i to ga je, nažalost, koštalo teškog pada, koji će, svi se nadamo, završiti bez ozbiljnih posljedica. Nervoza se prenijela i na njegove igrače, pa je Turska, osim bez izbornika, utakmicu završila i bez ukupno trojice isključenih igrača. Da su svi i ostali na terenu, pitanje je bi li bolje prošli, jer Hrvatska je svoje goste mljela od prve minute.
Njihovo nesportsko ponašanje tijekom i nakon utakmice u Opus Areni ipak treba gledati iz posebnog rakursa. Olić i njegovi dečki na to se ne trebaju osvrtati. Oni su svoje pokazali u bitci koja se protegla na tri i pol sata, u kojoj su trijumfirali s glatkih 3:0, s, prema UEFA-inoj statistici, 24-2 u udarcima, 11-0 u okvir, 14-0 u kornerima...
Nije još gotovo i ne smiju pomisliti da je gotovo, ali Olić i njegovi momci jako su blizu. Imaju dva boda više od Turske, što je u biti tri jer su bolji u međusobnom ogledu, a do kraja imaju tri utakmice, jednu više od jedinog ozbiljnog pratitelja. To jednostavno ne smiju ispustiti. No problem ovih dugih kvalifikacija jest što sada slijedi pauza od pola godine i tko zna u kakvom će stanju Olićevi dečki biti 26. rujna, kad domaćom pobjedom protiv Mađarske već mogu osigurati plasman na Euro ako istog dana Turska ne trijumfira u gostima kod Ukrajine. O tome sada ne moraju razmišljati, sada su zaslužili malo proslaviti. Baš su zaslužili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....