Danas u Ljubljani počinju kvalifikacije Hrvatske za Svjetsko prvenstvo 2022. Ujedno je to i start natjecateljske sezone u godini X za sve, tako i za Vatrene. Nikad se do sada nije igrao turnus kvalifikacija kao okvir velikom turniru. Jedan dio prije i jedan dio poslije Eura nametnuo je kalendar u kojem je, za sada, minimalno 14 nastupa unutar 2021. godine. Prije svega se nadamo kako će Hrvatska igrati više od tri zagarantirane utakmice na Euru, a da neće igrati niti jednu više od 10 utakmica kvalifikacijskog rasporeda za Katar...
Jesu li navijačke nade realne? I više nego realne. Iako je točno da je od Rusije 2018 prošlo 32 mjeseca, te da je neformalni naslov viceprvaka svijeta pripadajući drugoj eri i selekciji, Hrvatska je i dalje nogometna sila. To što je u dva postruska izdanja Lige nacija upisala samo dvije pobjede, jedan remi i čak sedam poraza (gol-razlika 13:26) ne može biti povod za redimenzioniranje Vatrenih.
Štoviše, po našem skromnom sudu, utakmice s elitom kontinentalnog nogometa, Španjolskom, Engleskom, Francuskom, Portugalom te solidnom Švedskom, doprinijele su da se ugasi žar euforije nakon osvajanja srebrne medalje. I da se Hrvatska suoči s uvijek kompliciranom rekonstrukcijom reprezentacije. Na planu realnijih doživljaja Vatrenih, a pogotovo na vrlo zahtjevnom kvalitativnom poligonu podizanja novije grupe s najjačim suparnicima, svi akteri su profitirali. Što je osobito važno, u dvije i pol godine tog zahtjevnog procesa, Dalićeva je Hrvatska više-manje suvereno odradila kvalifikacije za Euro 2020. Bez dodatnog doigravanja...
Zlatko Dalić je, selekcijski gledano, ostvario dobar posao. Hrvatska ima natjecateljski vrlo kvalitetnu skupinu igrača za iznimno zahtjevnu 2021. godinu. Ona zbog širine izbora može kompenzirati odsutnosti, kao što se sada događa pred “katarski tjedan” kada su otpali moćni igrači kao Rebić i Petković. Vratio se, napokon, i Šime Vrsaljko, iznimno važan igrač reprezentacije. Ono što je ključno, to je da su svi vatreni kandidati u stalnom natjecateljskom pogonu. Brojni od prethodnih 13 kvalifikacijskih ciklusa bili su značajno opterećeni neigranjem više stožernih igrača ili upitnim klupskim statusima...
Ono što je, međutim, jako važno imati stalno na pameti, to je da govorimo o nogometu, a ne matematici. Dakle, nema egzaktnosti osim u okviru rezultata i mjesta na tablici. Time želimo reći da će i kroz kvalifikacije za Katar biti uspona i padova učinka, forme, (ne)kompletnosti i tonova atmosfere. Najvažnijim ostaje samo završni rezultat nakon 14. studenoga i (nadamo se) posljednje kvalifikacijske utakmice. Bude li još jednog doigravanja (šestog u 14 izdanja), ništa to loše ne znači.
Početak u Sloveniji može nam odati orijentire kvalifikacija jer su nam susjedi tradicionalno nezgodni suparnik. Pobjeda u Ljubljani bila bi dobra za atmosferski zalet u godini koja se po natjecateljskoj strukturi i težini teško više ikada može ponoviti. No, kao i svaki drugi rezultat te utakmice, ništa to neće bitno promijeniti složenost zadaća u svim idućim dvobojima, počevši od duplog domaćinstva Cipru i Malti, upravo zato jer su kvalifikacije stiješnjenog formata, u punom jeku klupske sezone i svim poremećajima koje je pandemija donijela (i) nogometu.
Hrvatska je vrlo dobra, kvalitetna individualno, a strast igrača i homogenost grupe čini nam se uobičajeno na višim razinama. To je dobar temelj povjerenja da nas Vatreni neće ni ovaj put razočarati, uz realnu pretpostavku da će do konačnih ciljeva biti teških trenutaka. U tome je i čar vatrene emocije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....