Situacija je najavljivala: od velikog finala s Francuskom na ruskom Mundijalu, do rujanskih europskih kvalifikacija, Hrvatska je bila nanizala 33 utakmice, zaključno s Eurom. U njima je primila 53 pogotka, odnosno čak 1,6 po utakmici, od čega čak 17 iz prekida, a tek je pet utakmica u tom razdoblju odigrala bez primljenog gola (Engleska, Slovačka, Mađarska, Cipar, Malta).

- Činjenica je da moramo učvrstiti obranu, previše se toga događa - priznao je kritičnost situacije i sam izbornik Zlatko Dalić.

Pokušavao je pritom silom riješiti gangrenu prekida, odnosno kornere, skrivljene kaznene udarce, pa i slobodne udarce, iz kojih su nas suparnici bombardirali kao Nijemci Staljingrad. Pokušao je tada Dalić i prilikom udaraca iz kuta prijeći iz čuvanja čovjeka na zonu, pokušao je uigrati linije, te učvrstiti posljednju crtu obrane, u kojoj, ruku na srce, Vida i Lovren nisu djelovali onako neprobojno kao na Mundijalu. "Pancirka" se probušila, a Hrvatska je prečesto izgledala kao pucački trening-centar...

Brojke ostale slične

No, činjenica je da je Zlatko Dalić u međuvremenu, od Eura do rujna, dakle praktički bez treninga, uspio posložiti obranu koja je tri utakmice zaredom bez primljena gola, s time da niti jedan dvoboj nije odigrala u istom sastavu te je usput imala i problema s ozljedama, čime je bila primorana raditi ad hoc promjene (primjer Gvardiola i Livakovića).

DMITRIY GOLUBOVICH Anadolu Agency Via Afp

Ako pridodamo Maltu i Cipar u ožujku, ispada da "vatreni" u tekućim kvalifikacijama imaju pet uzastopnih mečeva bez primljena gola, odnosno 435 minuta. Iz perspektive brojki od Rusije do rujna 2021., stvari izgledaju preporođeno i prosperitetno. Pitanje, dakle, glasi kako je Dalić to uspio?

Premda bi se stvari trebale proanalizirati i preko same igre, osnovni zaključak koji se sam nameće jest da je do promjene paradigme došlo ponajviše promjenom karaktera i pristupa. Ako analiziramo kvalifikacije za Euro 2020., dakle, skupinu koja je otprilike bile jednake težine poput ove kvalifikacijske za Katar (Mađarska, Slovačka, Wales, Azerbajdžan), u defenzivnom, ali i općem dijelu analitike doći ćemo do sljedećeg saznanja: Hrvatska je, primjerice, imala u prosjeku 64,1 posto posjeda, a u tekućim kvalifikacijama ima 63,8, u kvalifikacijama za Euro imala je i 53,1 posto dobivenih duela, 14,6 uspješnih startova po utakmici, sedam presijecanja, 127,3 izgubljena posjeda, 87,4 posto točnih dodavanja, 61,5 posto točnih dugih lopti, 4,5 točna ubačaja po utakmici, dvije obrane po dvoboju, a ukupno je u osam susreta primila sedam pogodaka.

Danas, pak, u istim elementima ima 52,2 dobivena duela u prosjeku, 14,3 uspješnih startova, devet presijecanja, 145,8 izgubljenih posjeda, 86,2 točnih dodavanja, 71,1 posto točnih dugih lopti, 6,8 točnih ubačaja, 2,5 obrane po susretu, a primila je, dakle, jedan jedini gol.

Statistika sugerira da se ništa nije dramatično promijenilo, pogotovo u strogo defenzivnim brojkama. Štoviše, neke brojke čak naginju na minule kvalifikacije. Poanta je doduše, da je Hrvatska ekstremno loše u defenzivi izgledala protiv najsnažnijih suparnika u Ligi nacija, no u Dalićevu mandatu jedina dva uzastopna susreta bez primljena gola bili su Nigerija i Argentina još u Rusiji, na SP-u. To sugerira da Hrvatska, jednostavno, dosad u Dalićevu mandatu nije imala toliko čvrstu i kohezivnu obranu, neovisno koje figure izbornik postavlja na ploču. I to, pogotovo, u duelu s Rusijom i Slovačkom, na njihovu terenu. Upravo stoga, dojam je da je Dalićeva promjena, ne samo deklarativna narativa, u kojem poručuje da poziva samo one ikoji igraju i to zaslužuju, već konkretnog preko sastan(a)ka, te popisa koji više nisu poznati tjednima ranije, promijenio kulturu života unutar svlačionice. Odnosno, nakon Eura Dalić je rasturio ruski medeni mjesec i stvari postavio na svoje mjesto.

ALEXEY FILIPPOV Sputnik Via Afp

Ponovno nova obrana

Poznavajući hrvatski mentalitet, to je bila dobrodošla odluka, koja se prelila i na partije, u kojima Hrvatska napokon više ne strepi onoga časa kada suparnik prijeđe centar, krene u kontru, ili nedajbože, ima korner ili slobodnjak. Dalić je postrožio uvjete ulaska, a pritom i kućni red reprezentacije. Uz, sigurno, potrebni naglasak na obrambenom dijelu taktike, čini se da je iz hrvatske obrane počeo izvlačiti najbolje. Da to dokažu, sada će nova obrana, bez starosjedioca Lovrena, a možda i Vide, biti na novom testu u Larnaci, možda i u Osijeku protiv Slovaka. Debitirat će Stanišić umjesto Juranovića, Gvardiol ide na "svoju" poziciju lijevog stopera, a za njegova partnera najbolje kotira Vida, no ako nije dovoljno spreman, bit će se borba između Ćalete-Cara, Uremovića i Pongračića.

Kako god, Dalić je određenim potezima ustabilio kroničnu bolest hrvatske igre, a nakon Poljuda i Slovenije, ima zadatak usavršiti i plan izgradnje, odnosno stvoriti igru koja će biti konkretna, opasna i učinkovita kao kontra Kekovih izabranika. I to u kontinuitetu. Novi početak Dalićeve ere počeo je, dakle, u rujnu. Listopad ima želju da ga ponovi. Dalić, ali i njegova svlačionica, ponovno su na potezu...