Mateo Kovačić deset godina živi pod prvo logičnom (pet godina), a potom nametnutom (pet godina) sjenom velikog mu prijatelja i mentora Luke Modrića. Stalno ravnanje njegovih potencijala prema Modrićevim dometima je nametnuti teret i bez logične tehničko-taktičke osnove. Modrić je jedinstven igrač u svjetskoj povijesti veznih i uopće igrača najviših razina. Kovačić je vrhunski vezist, više “šestica” s opcijama potencijala “osmice”.
Zato ga je Guardiola i htio jer mu sa svojim ubrzanjima, sposobnošću posjeda i tehničkim rješenjima donosi nešto što mu drugi veznjaci nemaju. Ako je njemu, kako tvrdi, “izvanredan”, kako to da nama u Hrvatskoj nije ni barem (dovoljno) dobar. Doduše, ima li i Kovačić, kao što već duže (napokon) ima Modrić, pravo na slabe dane i igre bez da ga se dovede u kvalitativnu dvojbu? Ima li on, kao i Brozović, pravo na više tolerancije kad podbaci?
Kovačić, istina, ima jedan problem kad je u pitanju reprezentacija. To je upravo taj stalni negativni status u domaćoj javnosti, koji je aktualan i kad odigra izvrsne utakmice, a koji je izrazito intenzivan kada Hrvatska, i on u njoj, ne igraju na željenoj razini. Kovačića to opterećuje i više nego što će priznati, te utječe na njegove učinke.
Zato bi morao, kao i Luka Modrić, u jednom trenutku presjeći i fokusirati se na igru temeljem potencijala kojeg mu posebno hvale (i) u najjačoj ligi svijeta, te osvijestiti da u hrvatskom javnom okruženju vjerojatno neće nikad osjećati ispunjenost. Puno je važnije da se na terenu osjeti ispunjenim, te da u tom cilju daje sve od sebe za momčad, koliko god joj to može značiti. Pogotovo kad ode Modrić.
Doduše, iako je Kovačić veliki igrač, možda to neće biti dovoljno da bude dio reprezentacije. Moguće će neki mlađi, i iz HNL-a, biti doživljeni boljim od tog 29-godišnjaka, kojeg se očito samo vidi na elitnim pozornicama Premiershipa i Lige prvaka, dok ovdje takvih prosječnih ima “na vagone”...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....