Njegov pogled prema kadrovima Vatrene mu povijesti, uz čestitke bivših reprezentativnih suigrača, odavao je da neće izdržati. Onaj koji ga dobro poznaje ne može biti iznenađen. Kada se čovjek s toliko uspješnosti u profesionalnom i sreće u privatnom životu, na pragu 36. godine i s osiguranom egzistencijom za praunuke, prepusti emocijama, onda je jasno o kakvoj osobnosti govorimo.

Emotivnost je jedna od posebnosti Luke Modrića, ona ga čini drugačijim od drugih u svakodnevici gdje je nesmiljena borba za statusne pozicije, materijalna ostvarenja i javna odobravanja...

Kapetan Hrvatske je ostvario 135. nastup i time postao rekorder povijesti Vatrenih. To je dužan okvir fantastičnoj mu karijeri, koja nema pandana u hrvatskom nogometu. I koliko god nekima teško bilo prevaliti to preko usana, činjenica je da je Luka Modrić svjetska vedeta među svjetskim vedetama najpopularnijeg sporta na globusu. Takva veličina u svjetskoj eliti sasvim je logično da postane i kriterij vrijednosti, po svim parametrima, za hrvatski nogomet…

Luka Modrić je dvije osobnosti u jednoj. S jedne strane imamo momka koji se fantastičnom upornošću, žilavošću i samopouzdanjem uspeo na vrhove svijeta, iako su ga od početka osporavali zbog svega. Niti je bio fizički moćan, niti je bio dojmljiv javnosti, niti je guran kako se danas netočno gdje god navodi, niti je iz bogate obitelji ili statusno pogodnog da ga se vine u visine. Modrić je imao podršku obitelji i svoju narav, znanje o igri i veliku strast za nogomet. Na toj je liniji izrasla karijera koju će Dinamo lansirati u Europu, a Tottenham i pogotovo Real globalno afirmirati. Pečat fenomenalnoj karijeri, kao najbolji začin, bila je upravo karijera u Vatrenima…

Mekan tip

Gotovo smo sigurni da se u gledanju kadrova s debija u Ženevi 2006. godine, te golova koji su se ciklički događali u njegovih 15 reprezentativnih godina, Modriću izvrtjela sva ta borba koju je sjajno prošao upravo zato što je bio čvrst kao velebitska stijena. Na toj čvrstini se međutim nadograđivala i druge strana Luke Modrića, a to je emotivnost. Ona ljudska, tipična za svakog običnog čovjeka, a koja predstavlja antipod karakternosti s kojom se popeo na vrh nogometnog svijeta. Iznenadili bi se mnogi koliko je Modrić mekan tip i kojem je zasuziti više uobičajenost nego iznimka. Kad se izgubi utakmicu dramatično kao protiv Turaka u Austriji 2008. godine ili kada se slavi pobjeda u polufinalu SP-a. Isto kao što će zaplakati kad teško živi neku osobnu situaciju nepravednosti ili od sreće suznih očiju živi sa suprugom Vanjom vijest da je dobio Zlatnu loptu.

Prisjetite li se mnogih kadrova Luke Modrića u proteklih 15-ak godina, prepoznat ćete njegove tuge i sreće štampane na licu. Jedan od razloga zašto mase vole Modrića, u Hrvatskoj i u Španjolskoj, odnosno po “Realovom svijetu”, upravo je ta njegova ljudska linija doživljaja svakodnevice. On odaje normalnog čovjeka, satkanog od vrlina i mana, koji se raduje i tuguje, griješi i pogađa stvari, i u odnosu na druge različit je po tome što igra dobro nogomet. Vraški dobro…

Nikad nije stao

Modrićeva emocija s večere uz ovacije suigrača i snimke 15 prethodnih mu nezaboravnih godina karijere, odaje nam još nekoliko elemenata njegove zbilje. Modrić je svjestan da njegova nogometna bajka ide svome prirodnom kraju. Reprezentacija je u toj priči bila uvijek posebna priča. Prvi znakovi nostalgije, odnosno promišljanja što će biti kada sve to završi, koncentrirani su u tom emotivnom pražnjenju. Luka Modrić, nije nam to jednom rekao, najviše se boji nogometnog dana kada će prestati igrati za reprezentaciju. Nogometno gledano bit će to njegov najteži dan u životu. Nitko ne zna, pa ni Modrić, hoće li to biti ove ili će biti iduće godine, ali to je tu pred vratima. Ljudski je da to ima sve više mjesta u njegovim mislima.

Modrić je uz tortu obilježavanja rekorda djelovao iscrpljen. Nije čudno. I kad je bio mlađi on je nakon par povezanih utakmica izgledao “ižmikan” jer Modrić svaku utakmicu igra do daske. Drugačije ne zna. Može biti slab, ali u htijenju, ide do kraja. Dojam je da je kapetan Vatrenih prenapregnut, iako će on kazati da nema nikakvih problema. Takav je, nikad ne prizna ni umor, ni težinu, ni prednost nekome. Valjda je i zato postao to što jest. No, prkositi razumu nikad nikome nije donijelo sreću. Ili ikakvu potvrdu da se to isplati. Od prve post lockdown ere (lipanj 2020.) Modrić nije stao. Štoviše, igra više nego ikad, djeluje u formi kao da mu je deset godina manje i podiže razinu kriterija. Ako se Ibrahimović mogao vratiti u reprezentaciju u 40. godini, on može za svoju reprezentaciju odigrati bez stresa barem do 37. I oprostiti se u Kataru. Tako on misli. Ako nastavi ovim ritmom nismo sigurni. Modrića ne štedi ni Zidane ni Real, a ne štedi ga ni reprezentacija.

Od rujna prošle godine, kada je krenula sezona 2020./21, nakon što je u ljeto odrađivao zaostalu fazu sezone 2019./20, Modrić je odigrao 44 utakmice. U Realu 36, u reprezentaciji 8. Unutar 27 tjedana odrađivao je u prosjeku skoro 1,7 utakmicu po tjednu. U Realu prosječno 75 minuta, u reprezentaciji 71 minutu. Kao vezni igrač, kao motor momčadi, u najvažnijim natjecanjima, s najjačim suparnicima, kako u klubu tako i s Vatrenima. Možda je Modrić i po tom pitanju fenomen, ali objektivna je briga kakav će biti u Euro iskušenjima u lipnju ako ga Real nastavi cijediti po dosadašnjim ritmovima.

Nakon svake ultra “nabrijane” natjecateljske sezone, kad god bi stao i ohladio motore, Modrić je bio “težak”. Prije svega mentalno, a potom fizički. Drugi dio se lakše nadoknadi, onaj psihološki je teži…

Protiv Malte, po pravdi logike, Zlatko Dalić treba ostaviti na klupi kapetana. U Realu, kako daju naslutiti mediji u Madridu, opet su iritirani time da ga Hrvatska koristi punim kapacitetom i protiv nejakih selekcija. Istovremeno su i zabrinuti u kojem će se stanju vratiti u Valdebebas. Modrić je s 35 i pol godina, kojeg li paradoksa, važniji Realu više nego ikad. Kao i Hrvatskoj, eto. Ali ne treba izazivati sudbinu, ni Zidane, ni Dalić a ni Modrić.

Dodatni poticaj

U Realu ne kriju, svakim danom sve više, opterećenje što će biti nakon Modrića. Jer su svjesni da takvog igrača teško više mogu naći na nogometnoj mapi. Koliko je to opterećenje za Hrvatsku ne treba ni govoriti. No, i protiv Malte, kao i u nekim drugim prilikama, treba dati prostor suočavanju reprezentacije sa zbiljom kako će to biti bez Modrića. I to će biti dodatni poticaj da ga maksimalno prate u vremenu koje je još ostalo u njegovoj reprezentativnoj karijeri, da uče od njega i naposljetku, uživaju igrajući s njim.