Vozim se na trening i odjednom iz zvučnika dopire: Petar Musa u četvrtak će predvoditi napad "vatrenih"... I onak‘, štrecneš se, naježiš, i bude ti silno drago...

Teško je raditi profil o Petru Musi. Jer informacije su suhe i rijetke: započeo je put u Hrvatskom dragovoljcu, prešao u Zagreb, a nakon sedam dana Zaprešića - zapalio u prašku Slaviju. I tamo, praktički, počeo klesati temelje neuobičajene karijere - posudba, povratak, titula najboljeg strijelca Češke, posudba, Portugal, Boavista - Benfica. I sada kruna - "vatreni". No, kako je sve, zapravo, počelo, velika je enigma. Kakav je bio Musa, još jedan izdanak generacije ‘98., koju u ovom trenutku čine Ivanušec, Sosa, Brekalo, Majer, Moro, Erlić i on? Je li se isticao? Zašto je otišao? Je li se moglo zamijetiti da će, konačno, stići dovde?

Bez gola za NK Zagreb

- U jednu ruku jest, jer otkad ga znam, bio je predan i vrijedan. Nije odustajao - reći će autor uvodne rečenice ovoga teksta, njegov ‘kamerad‘ iz pjesničkih dana - Robert Mudražija. Još jedan vrlo zamjetni izdanak pjesničke Škole nogometa, a danas "lokos".

DARKO TOMAS Cropix

- Znamo se iz tih formativnih godina, igrali smo zajedno, odrastali i ostali dobri sve do danas. I mogu vam reći da je od malih nogu bio visok, ali ne ovako jak, da je imao cilj, i da je živio za zabijanje golova. Inače vrlo miran, ali i pouzdan.

Ipak, Musa je Zagreb napustio bez zabijenog gola u seniorskoj, profesionalnoj karijeri, a onda je odmah zapalio u Češku.

- Morate znati i okolnosti: tada smo, uz još nas nekolicinu, na inzistiranje Dražena Medića prebačeni u seniore, no Pero je tada dosta ulazio, ja sam imao više prilike. Ali bio je to baby Zagreb, koji se borio za opstanak pa ispao, da bi on u drugom razredu dobivao više prilika, ali nije ga htjelo. Zašto, više nije ni važno. No, statistički pokazatelji bili bi obmana, jer na treninzima je bio odličan, punokrvni napadač, što je poslije i dokazao. Medić nas je uveo u seniore, a vodili su nas Kopić, Bašić pa Madunović - prisjeća se Mudražija.

Više nije samo brz

- Sjećam se vrlo dobro mladog, visokog, talentiranog klinca kojeg je bilo teško čuvati, i pritom vrlo samozatajnog, gotovo neprimjetnog. Na treninzima sam ga upoznavao, a poslije je otišao, ali i danas ga pozorno pratim, kao i sve negdašnje suigrače - javlja se iz Danske tadašnji kapetan "pjesnika" Denis Kolinger.

- Vidim da je strašno neugodan za čuvanje; kao stoper lako primijetim da nije statičan, da stalno trči, otvara, ima nepredividive kretnje, a pritom nije samo visok - on je sada i jak. Jako mi je drago zbog njega i njegove karijere...

Karijere koja bi u četvrtak trebala doživjeti svoj vrhunac: Petar Musa, ako sve ostane ovako, povest će napad u kvalifikacijskoj utakmici, na prepunom Pampasu, protiv Turske. Svaka čast.

- Zvuči famozno. Jest, dogodio se splet okolnosti, da nema prvih napadača, ali negdje se mora početi. I nekako otvoriti. Jasno mi je da mnogi gledaju sa zebnjom; razumljivo je jer Pero se tek mora pokazati i dokazati, ali siguran sam da se malo opustio. Stiže iz Benfice pun samopouzdanja, no logično je da ne može odmah doći među ove ‘macane‘ i postaviti se. Sve ima svoj tijek. Sada ima iza sebe nekoliko okupljanja i sigurno je drugačije. Sigurno ga i dečki pripremaju, a i njemu mora biti lakše znajući da će iza sebe imati Luku, Broza i Matea. Ne sumnjam u njega, jer prošao je težak inozemni put i dokazao se bez pomoći. Ima nešto mandžukićevsko u sebi, taj neki fajterski gard, ima igračku komponentu, nije stacionaran, nego ga ima po terenu, čvrst je i jak, ne boji se duela i sve to, vjerujem, mora izaći na vidjelo - zaključit će Mudražija.