Od njegovih početaka u juniorskoj konkurenciji vidjelo se da će biti poseban igrač. I nije neka velika mudrost prepoznati takav potencijal kao nešto izvan prosjeka. No, za veliko je čuđenje kad netko ne uviđa kakav je talent Joško Gvardiol.

Od lipnja ove godine, uoči Eura, tada još Dinamov igrač, ušao je u reprezentativnu postavu i od tada je praktično postao nezamjenjiva karika obrane Vatrenih. Taj brzi iskorak 19-godišnjeg braniča, kojeg je RB Leipzig platio 16 milijuna eura još prošle godine i mudro ostavio u Maksimiru, nije nikakvo iznenađenje. Nema, doduše, sličnog primjera u vatrenom vremeplovu, utoliko se može govoriti o svojevrsnom fenomenu Gvardiol. U čemu je bit?

Igrač više u građenju

Prije svega krenimo od osnova. Joško Gvardiol, koji je nogomet počeo igrati u Trešnjevki, a prije 11 godina prešao u Dinamo, rođen je u Zagrebu. No, podrijetlo mu je po očevoj strani iz zadarskog kraja (majka Zagrepčanka) i genski je svakako utjecalo na njegovu fizičku predispoziciju. Već u juniorima je bila očita njegova moć, čvrstina duela, dobar skok i izdržljivost.

Naravno da su se ti faktori razvijali i kroz trening u omladinskoj školi Dinama. U njoj je Gvardiol dobio onu nadgradnju, koja je prilična modroj ideji nogometa, a to je razvijanje tehničkog potencijala i taktičkih pristupa. Kada se s tim fizičkim i tehničkim vrlinama poklope još prirodna nadarenost za igru i specifičnost ljevaka, te pogotovo spremnost na rad, onda se dogodi igrač kao Gvardiol. Onaj koji ima ubrzani proces sazrijevanja i spontano preskače faze koje priliče većini drugih mladih igrača. To su jednostavno drugačiji talenti, posebni igrači, koji su s 19 godina zreli kao da su prekaljeni 6-7 godina višim razinama nogometa.

Gvardiol je u Leipzigu zato vrlo brzo odradio fazu prilagodbe. Za igrača koji je s 18 godina bio standardan u Dinamu, igrao HNL i euroutakmice, pa odmah postao stabilna karika obrane reprezentacije kroz EP, to djeluje prilično jednostavan proces. Ali nije, naprotiv, no zbog navedenih vrlina, za Gvardiola ispada tako.

Gledamo li s tehničko-taktičke razine, taj momak ima nekoliko važnih prednosti u odnosu na konkurenciju i iskusnijih suigrača. Korpulentan je, ali tehnički vrlo dobro barata loptom, a uz to krasi ga hitrina. Zato s Gvardiolom možete igrati visoko postavljenu obranu i držati suparnika daleko od svog gola, ali možete dobiti i igrača više u građenju akcije jer je u kombinatorici i pasu odličan. Stoga nije potrebno da se vezni spuštaju nisko da bi inicirali igru jer Gvardiol će je izvući iz visokog presinga ili će okomicom pronaći veznjaka između linija...

Iako je u Hrvatskoj navika nekritički podizati rejting našim reprezentativcima (ili obrnuto, nekritički ga srozavati), upravo zbog očitih tehničkih i fizičkih potencijala nije nikakvo pretjerivanje očekivati da će Gvardiol imati karijeru u klubovima elitnog europskog razreda. Leipzig je dio tog puta, kao sredina koja je svoju doktrinu zasnovala na kupovanju sigurno isplativih investicija. Dok baza franšize Red Bulla u Salzburgu selekcionira mlade i jeftinije igrače, koje će i kroz bazu u Leipzigu postupno podizati u vrijednosti za kasnije jače transfere, slučaj Danija Olma i, pogotovo, Joška Gvardiola, ukazuje kako su neki od selekcioniranih spremni za ubrzane procese jer su posebniji. Između ostalog i zato što su za svoje godine već vrlo zreli, spremni na odricanja, mukotrpan nastavak rada, učenja i napredovanja. Što se kaže, imaju glavu za velike stvari koje im nudi talent.

S 19 godina Gvardiol je već u fokusu elitnih klubova i čini nam se uvjerljivim teza da nije upitno hoće li napredovati u prvu klasu, nego je samo dilema kada će se to dogoditi. Zato je Hrvatska sretna da ima takvog sjajnog braniča, kojeg treba samo zdravlje pratiti da se održi kao visoka vrijednost reprezentacije idućih 14-15 godina...