Dobar Dinamo, prestižna europska pobjeda, sjajna atmosfera na tribinama. Trenutak za pamćenje je onaj koji iskazuje zrelost publike, posljedično i društvenog stava. Kad je Ivan Rakitić zamijenjen, Maksimir ga je ispratio snažnim i iskrenim pljeskom odobravanja. Gospodski, kako dolikuje simboličnom okviru priznanja svega dobrog što je Rakitić učinio za hrvatsku reprezentaciju. I osobito zato što je u negativnim okolnostima okruženja, prije petnaestak godina izabrao Hrvatsku, umjesto lagodne švicarske zbilje...

U proteklim smo danima doživjeli gotovo pa nevjerojatnu evoluciju priče o TV pravima HNL-a. Nakon fijaska prethodno izabranog partnera (Endorphine Magine), činilo se da će za nogomet biti financijska ultimativna dijeta. No, HNS, na čelu s predsjednikom Marijanom Kustićem, izborio se za bitno povoljnije uvjete od, činilo se napuhanih kriterija ugovora s EM. Više novca, za manji, rekli bismo poslovno logičniji vremenski rok, uz vjerodostojnog i potvrđeno pouzdanog partnera. Kustić se očito razigrao na čelnoj poziciji, a uz osnaženu Dalićevu priču s A reprezentacijom, šef HNS-a je, gotovo pa bez javnog odjeka, produžio ugovor i s Igorom Bišćanom.

JAVIER SORIANO/AFP/PROFIMEDIA Javier Soriano/Afp/Profimedia

Što smatram osobito mudrim potezom, kako zbog Bišćanove vidljive kvalitete upravljanja grupom, tako i zbog osnaženja mu statusa logičnog nasljednika kada za to dođe vrijeme. Već odavno se govorilo u našem okruženju kako je stabilnost struke, povezanost izbornika i kontinuitet kadrova uz logično napredovanje, najpogodniji život reprezentativnog pogona. I već odavno se tvrdilo da nogomet i posljedično reprezentacija ne mogu opstati ako nisu stabilizirane lige i temeljna egzistencijalna potreba klubova. TV prava su odavno tretirana kao ključan faktor tih stabilnosti, ali smo, eto, tek nakon 30 godina dobili vjerodostojno potvrdu da se taj vid financiranja može dogoditi i u “maloj” hrvatskoj nogometnoj zbilji. Nadam se samo da će Kustić i ekipa znati složiti raspodjelu koja će odisati dojmom pravednosti za sve aktere nogometa...

Prvi put nakon 2018.

Pozitiva u eri nove navale svakakvih negativa je uvijek dobro došla za osvježavanje forme. U tom kontekstu čini mi se da je previše tišine oko jednog come backa koji je važan i za ljudske strane, a onda i s nogometne, pogotovo u kontekstu nam reprezentacije. Vratio se Šime Vrsaljko! Prvi puta nakon fantastičnog dosega Mundijala, tri i pol godine kasnije, Vrsaljko je spojio dvije važne klupske utakmice unutar 4 dana, i to po 90 minuta! U La Ligi protiv Osasune i u Ligi prvaka protiv Manchester Uniteda. To je simbolička potvrda da je Vrsaljko fit i nakon 3 operacije koljena i nepreglednog niza zdravstvenih nedaća, napokon spreman za nove iskorake. U 10. siječnju navršio je 30 godina. Imao ih je 19 kada je debitirao u Puli protiv Češke (9. 2. 2011.), a imao ih je 29 deset godina potom, kada je, opet protiv Češke, odigrao za sada posljednju utakmicu za Vatrene. Od tog 18. lipnja lani, na Euru, imao je još dvije klupe (Škotska, Španjolska), da bi od jeseni Dalićevom odlukom bio udaljen iz reprezentativnog fokusa.

ANDER GILLENEA Afp

S pravom jer je Vrsaljko neke svoje frustracije odlučio neprofesionalno i nekorektnom retorikom raščistiti s izbornikom. Aduti o minulim zaslugama imaju određenu težinu, ali u kontekstu aktualnosti reprezentacije oni nisu presudni. Dojmljivi su kao u ovom slučaju Rakitića, kada mu se domaća publika naklonila i time pokazala respekt, koji će mu osobito značiti i zbog toga što su to doživjeli i njegovi Andalužani...

Simeoneova sudbina

Šime Vrsaljko je izvanredan desni bočni igrač. I kada je zdrav i oran za borbu, bez da se itko ljuti, uvjerljivo je najbolji naš igrač na toj poziciji. Njegovi problemi su zapravo posljedica nesretnog mu niza ozljeda koljena. Onog kojeg je u strastvenoj želji da bude akter srebrne Hrvatske, a u kojoj je dao ogroman doprinos, doveo u takvo stanje da se tri godine nije mogao potpuno oporaviti. Upravo zato ovaj trenutak Šime Vrsaljka je za njega kao igrača, ali i za njega kao čovjeka, poseban. Igra, povezuje nastupe i, što je bitno, trener Simeone ga kontinuirano hvali još od prosinca. Vrsaljku ističe ugovor u Atleticu. Čelnici kluba ga žele zadržati i već su mu nudili nacrte novog ugovora. Sve je stalo dok se spozna sudbina Simeonea, hoće li prvo on ostati. I kao drugo, hoće li biti uvjeren da je Vrsaljko napokon fit. Sve u tom pravcu ide...

Zbog ozljeda Zadranin je od Rusije do Češke propustio čak 19 reprezentativnih utakmica. Točno je toliko nastupa u ovoj sezoni skupio u La ligi (12), Ligi prvaka (4), Kupu kralja (2) i Superkupu (1). Ukupno 909 minuta, u prosjeku 48. Uz bitan dodatak da je 9 od tih 19 nastupa u proteklih 45 dana početka godine. Ritam koji ukazuje na približavanje standardnosti, pojma koji je od lipnja 2018. godine bio nepoznat za njega...

Vrsaljko je time istakao kandidaturu za povratak u reprezentaciju. Ne znam je li s izbornikom u međuvremenu imao kontakta i je li osjetio potrebu da se ispriča. Radi digniteta reprezentacije, kao i respekta Daliću, naposljetku i zbog sebe, Vrsaljko bi se trebao javno definirati prema “slučaju” i ispričati. Vatrenima ne treba samo moćni Vrsaljko po boku, nego im treba in onaj pozitivac i nabrijani tip koji je doprinosio dobroj atmosferi unutar reprezentativne grupe...