Fascinantno, impresivno, taktički zrelo... Komentari vezani uz igru hrvatske reprezentacije protiv Francuske garnirani su epitetima. Većina kroničara poljudsku utakmicu uvrstit će među najveća postignuća hrvatske momčadi u kontekstu taktičke prezentacije. Bila je to jedna od onih predstava u kojoj su vrline protivnika sustavno limitirane, a učinak sveden na razinu - ispod prosjeka.
Od Staljingrada do Lyona
Tijekom 35 godina (novije) povijesti hrvatske reprezentacije svjedočili smo počesto iznimno kvalitetnim igrama nacionalne momčadi. Konačno, nogometni proizvod "Made in Croatia" u protekla je tri i pol desetljeća predstavljao najpoznatiji i najpopularniji HR-brend u svijetu (većim dijelom spomenutog razdoblja reprezentacija je bila među 10 najboljih na Fifinoj ljestvici).
Nedjeljna utakmica u St. Denisu 367. je ogled hrvatske reprezentacije (od 1990.). Iz tako opsežnog uzorka nije jednostavno izdvojiti deset "taktički najzrelijih" predstava. A svaki je izbor podložan subjektivnoj ocjeni...
Prva utakmica, u kojoj je svijet mogao nazrijeti da će Hrvatska postati velesila, odigrana je 16. studenoga 1994. u Palermu. Četiri mjeseca ranije Italija je igrala u finalu SP-a (Brazilci su bili uspješniji pri izvođenju jedanaesteraca), a Hrvati su u talijanskim medijima predstavljeni kao "tipična balkanska momčad koju popunjavaju spori, umišljeni i lijeni nogometaši, skloni grubostima". Osveta je bila nemilosrdna. Šuker je Talijanima dvaput utisnuo u čelo - "il bacio della morte". Za konačnih 2-1! Posvemašnju euforiju nagrizalo je tek (nepotrebno) medijsko pitanje: je li za veličanstvenu pobjedu zaslužniji suspendirani Ćiro (koji je u Poreču pripremao momčad) ili sportski direktor Tomislav Ivić (koji je sjedio na klupi)?
Vrhunac Ćirine izborničke karijere je SP u Francuskoj. To je ustvrdila i Fifa, proglasivši ga "trenerom čiji se rukopis najviše očitovao kroz postignute rezultate". Na dar je dobio sat. A Ćirin je rukopis bio najčitljiviji u četvrtfinalnom ogledu s Njemačkom (3-0), te utakmici za treće mjesto s Nizozemskom (2-1). U uvodu utakmice u Lyonu Ladić je zaustavio njemački blitzkrieg. Potom je igra hrvatske momčadi sustavno rasla (poglavito nakon isključenja Wörnsa, krajem prvog poluvremena). Kao i rezultat. Do (nestvarnih) 3-0! Komentatori su konstatirali da je to najteži njemački poraz - još od Staljingrada! Uz podrugljiv pozdrav hrvatskih navijača: Deutschland, Deutschland, Auf Wiedersehen!
Najveći misterij Mundijala
A pobjeda Hrvatske u pripetavanju za treće mjesto jedan je od najvećih misterija u povijesti svjetskih prvenstava. Igrom je Nizozemska bila uvjerljivo najdominantniji sudionik turnira. Zaustavio ih je Brazil u polufinalu boljim izvođenjem jedanaesteraca. A hrvatska je reprezentacija odigrala turnir, praktički, s 13 igrača!? Prije nego što je "sinove" ispratio u boj na Parku prinčeva, Ćiro je kazao samo jedno:
- Ako ne dobijemo Nizozemsku, umrijet ćemo svi zajedno k‘o nesretni starci.
Slaven Bilić također je odradio tri kvalifikacijska ciklusa. Vrhunac izborničke karijere dosegao je u trećem mandatu - na Euru u Poljskoj i Ukrajini, 2012. Iako Hrvatska nije prošla skupinu, odigrala je dvije taktički besprijekorne utakmice - protiv Italije (1-1) i Španjolske (0-1). Sve je u razračunavanjima tri reprezentacije bilo - "unutar pet deka". Naposljetku, Italija i Španjolska igrale su u finalu. Poljska je epizoda zanimljiva ponajprije zbog činjenice da je hrvatska momčad unutar četiri dana odigrala dvije iznimno kvalitetne utakmice.
Razložno, Svjetsko prvenstvo u Rusiji smatra se najvećim rezultatskim dosegom hrvatskog nogometa. U serijalu dojmljivih igara, dvije bismo mogli izdvojiti kao taktički najupečatljivije - sraz s Argentinom (od poraza 0-3, Messi i društvo više se nisu oporavili), te polufinalni ogled s Englezima (kada se hrvatska momčad iznenađujuće revitalizirala poslije skromnog prvog dijela).
Svatko bira svoje
Gotovo svaki je ciklus imao barem jednu utakmicu u kojoj su hrvatski nogometaši taktički dominirali protiv suparnika. Ali doživljaj "zrele prezentacije" počesto je različit. Primjerice, Ćiro Blažević je za tri svoje najbolje utakmice odabrao - Palermo, famozni susret s Danskom na Poljudu (1-1, kada je nakon šuta Laudrupa bura "prevarila" Ladića), te polufinale s Francuskom (1-2), Mirku Joziću prijelomna je bila kvalifikacijska pobjeda protiv Belgije (1-0) u Maksimiru. Od svih momčadi Otta Barića najbolje je izgledala ona protiv Danske (2-1) u prijateljskom ogledu prije Eura 2004. U kvalifikacijama za SP 2006. Cice Kranjčara pobijedila je Švedsku u Stockholmu (1-0). U domaćoj je vrsti navodno nastupio i Zlatan Ibrahimović...
Izborničko remek-djelo Igora Štimca bila je pobjeda protiv Srbije u Maksimiru (2-0), Niki Kovaču dva izjednačena kvalifikacijska sraza s Talijanima (oba 1-1), a Anti Čačiću uspjeh protiv Španjolske (2-1) na Euru 2016.
Ovotjedna pobjeda protiv Francuske sigurno spada u skupinu najboljih. Dimenzija njezine velebnosti bit će jamačno još izraženija ako hrvatska reprezentacija ostvari plasman na Final Four Lige nacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....