Prijateljske utakmice u listopadu i studenome nisu bile previđene. UEFA ih je nametnula kako bi u tim danima odradila dodatne kvalifikacije za Euro i doznala posljednja četiri sudionika kontinentalne smotre. Po prvom planu Hrvatska je ovaj mjesec trebala odmjeriti snage samo sa Švedskom i Francuskom u Ligi nacija. Zato su izbornici i Vladimir Petković i Zlatko Dalić dvoboj u St. Gallenu aranžirali kao večer za provjeru igrača koji ne dobivaju često šansu, uključujući i debitante. U takvim revijama s limitiranom dozom posvećenosti i motiviranosti nekad će na vidjelo izaći klasa pojedinaca, a katkad će se umirati od dosade.
Povratak kapetana
No, Hrvatska je iz rujanske “kalvarije” izašla s hipotekom koja je obvezuje da “popravi krvnu sliku”. Ne bi dobro odjeknulo da Vatreni ne odigraju borbeno i motivirano. Izbornik je govorio o mobilizaciji i homogenizaciji, a ako je ona istinska i prava, mora biti viđena i u prijateljskoj utakmici. U St. Gallenu se gradi atmosfera za zagrebačke oglede u Ligi nacija sa Švedskom i Francuskom. Svjetski doprvaci vape za novim optimizmom koji su u prilici samo potaknuti pravim pristupom i kvalitetnim nastupom. Povratak kapetana Luke Modrića i rast forme pojedinih vedeta već podižu samopouzdanje, a iako pobjeda nije “pod mus”, čak i kad se igra u “šarenom” sastavu rezultat je najbolji okidač za pozitivne vibracije.
Ovaj put ne dijele se bodovi, čak je i utjecaj na FIFA-inu ljestvicu mizeran, zato poraz matematički ne bi prouzročio gotovo nikakvu štetu. Međutim, hrvatska reprezentacija samo je jednom izgubila tri utakmice zaredom, a nitko ne voli ponavljati negativne rekorde. Švicarska i kad ne igra u najboljem sastavu ima značajnu vrijednost, morat će je pokazati i Hrvatska, kao i ponos i prkos kako ne bi još jednom pognute glave izašla s travnjaka.
Starteri pošteđeni
Uoči Svjetskog prvenstva 2006. godine momčad predvođena Zlatkom Kranjčarom od 3. do 13. lipnja pala je u dvije prijateljske utakmice s Poljskom u Wolfsburgu 1:0 i Španjolskom u Ženevi 2:1, te na startu Mundijala od Brazila 1:0. Potom je s Japanom igrala 0:0. Tadašnja Hrvatska, čiji je akter bio i Luka Modrić, ali nedovoljno prepoznat od izbornika, tek kao rješenje s klupe, nije olako primala golove, no mučila se da ih zabije. U ostalih sedam situacija od 1992. i turneje po Australiji do završno 2013. godine, Vatreni su dva vezana poraza četiri puta prekinuli pobjedom, a u tri navrata remijem. No, jedino je Italija 1999. s kojom smo igrali doma u Zagrebu bila rival jednak ili bolji od Švicarske. Tada smo bili zadovoljni ishodom.
Ante Budimir, Mirko Čolak, Domagoj Bradarić i Ivo Grbić čekaju debi u A vrsti, Filip Uremović, Dario Melnjak, Mislav Oršić i Simon Sluga da se još jednom prezentiraju. Dalić će uglavnom poštedjeti standardne startere i igrače od kojih najviše očekuje u preostale dvije utakmice, iako je objektivno da neki od njih odigraju dio minutaže. Ima pravo na šest zamjena. Najavio je da je to utakmica za Bradarića, Melnjaka, Ćaleta-Cara, Uremovića, Roga, Pašalića, Budimira, Čolaka, Oršića, Badelja pa i Kovačića. Taktički prijepori oko pozicije i uloge Andreja Kramarića, kao i neka druga rješenja koja će izbornik povući na dnevnom redu bit će za nedjelju i utakmicu sa Švedskom. Tada će prezentirati postavu koju ovog časa smatra najboljom koju Hrvatska ima. Osim ozlijeđenog Šime Vrsaljka.
Svatko na visokoj razini
Desni bek je Ahilova peta Vatrenih. Znalo se vagati ima li Hrvatska dovoljno dobre opcije na lijevom braniču, no za desnu stranu trenutačno u kadru ne postoji niti jedno originalno rješenje. Tin Jedvaj, Filip Uremović i Domagoj Vida, koji je na to mjesto uskočio u Francuskoj, redom su stoperi. To bitno reducira kvalitetu igre. Defenzivne i pogotovo ofenzivne. Jedvaj je daleko od planova klupskog trenera Petera Bosza u Leverkusenu, Vida nije u formi niti na svojoj jačoj poziciji, a Uremović neće odbiti niti jedan posao, iako se zna da je kvalitetniji u sredini obrane.
U iščekivanju Šime Vrsaljka Dalić je pokušao s Karlom Bartolecom, ali očito je zaključak da se ne radi o igraču kakav mu treba. Slučaj je gorući i nekakvo rješenje treba “izmisliti“. U vrhunskom nogometu svaki igrač mora biti na visokoj razini, jedna slabija karika dovoljna je da sroza cijelu ekipu. Niti na nekim drugim pozicijama nije idealno, ali ovo je kritično i pitanje je koliko će Hrvatska i u listopadu platiti što nema pravog vrhunskog desnog beka. Što ćemo o tome doznati večeras?










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....