I objektivno nevažne nogometne utakmice mogu lijepo zaraditi na nogometnom 'box officeu' ako ih znate upakirati u ovako atraktivnu ambalažu kao što su to sinoć učinili Zlatko Dalić i Şenol Güneş. Širokom auditoriju ponudite mesa dovoljno za dvodnevnu gozbu, jesu li neki senatori zreli za mirovinu, tko bi u perspektivi mogao uskočiti na njihova mjesta. I sve skupa začinite brdom golova tako da publika priču gleda netremice kao sat i pol filmske pucačine.
U jednom trenu Ante Budimir iskače u napad kao Bruce Willis, nogom u rebra i laktom po lopti, u sljedećem prizoru Domagoj Vida nespretno sam sebi puca u nogu, onda malo scenom zavlada Cenk Tosun kao neki davno otpisani Chuck Norris nogometnih terena, da bi mu štafetnu palicu iz ruku istrgnuli mladi lavovi Josip Brekalo i Mario Pašalić...
Ali zaustavimo se načas kod Vide. Ako je talent-show predstavom u Istanbulu tražio odgovore na neka otvorena pitanja, Dalić možda nije pronašao sljedećeg Rakitića ili novog Vrsaljka, ali su mu se zato umnožili upitnici koji već izvjesno vrijeme prate stopera koji je sinoć 84. put odjenuo hrvatski dres.
U vlastitom dnevnom boravku, na stadionu Beşiktaşa, 31-godišnjak je odigrao s nogama na naslonjaču, tako komforno da je skuhao oba turska gola u prvom poluvremenu. Jedanaesterac je skrivio kasnim startom, a drugi gol pogrešnim tajmingom dok je pokušavao namjestiti zamku zaleđa. Bizaran rasplet priče o njegovoj zamjeni, naime činjenica da je Vida započeo meč s pozitivnim testom na koronavirus, izgradit će alibi igraču za jednu večer, ali neće otkloniti pitanja o tome je li došlo vrijeme za cvijeće i posljednji naklon publici. Ćaleta-Car je danas legitimniji kandidat za poziciju Lovrenova partnera u obrani.
A što se ostatka audicije tiče, na njoj smo manje ili više utvrdili gradivo. Premda ne treba biti ponosan na malu pljačku kojom je upisao prvi gol za nacionalnu momčad, Budimir je profilom upravo ono što treba momčadi nakon Mandžukićeva oproštaja. Agresivan, žestok, okomit i lucidan pred suparničkim vratima.
Pašalića je premalo u igri, od veznog igrača očekujete da više sudjeluje u građenju napada, ali je s druge strane igrač izbrušenog osjećaja za ulazak u završnicu, vrlo opasan po gol. Strijelac čiji rejting u svlačionici raste, baš kao što raste i Melnjakov imidž nakon nove solidne utakmice. Sa Slugom, Pongračićem i Juranovićem izbornik nakon ove utakmice nema razloga žuriti, dozirat će im minutažu kao i Bašiću ili Rogu, dok bi na Čolaka mogao brzo zaboraviti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....