Slaven Bilić zvao je za Ligu nacija šestoricu napadača, od toga četiri prave devetke, a u šest utakmica od njih je dobio jedan gol. Zabio ga je Dion Drena Beljo u Sevilli sa Španjolskom. Izbornik je pritom u svakoj utakmici mijenjao centarfora. Tražio je i nije našao čovjeka koji će riješiti utakmicu. Sve govori da ga u ožujku mora odabrati i stati iza njega. Jedna špica mora znati da je broj 1 u reprezentaciji i da neće izaći u 60. minuti. Ne, to nikad nije bilo najbolje. Ako već nemamo Haalanda, Lewandowskog ili Kanea, pokušajmo izgraditi centarfora koji će se uigrati s ostatkom ekipe, dobiti kontinuitet i samopouzdanje. Tako će moći pokazati sve kvalitete. Kad imaš četvoricu, zapravo često nemaš ni jednog, a u šest utakmica zabiju jedan pogodak.
Stručnjaci se ne slažu. Po Zoranu Zekiću imat ćemo novog Davora Šukera u Dionu Dreni Belji, a po Tomislavu Ivkoviću najbolji je Igor Matanović. I tako redom, različite su prosudbe jer zapravo se radi o igračima koji su svi u pet ili deset posto. Barem trenutačno. Nemamo špicu koju će svatko vidjeti kao broj 1, ali zato je na potezu izbornik. Prvih šest utakmica moglo je biti ispitivanje, čak i kompromisno pozivanje da ih osobno "opipa", sad je vrijeme da do kvalifikacija za Euro iskristalizira vođu navale.
Na prvo okupljanje pozvani su Igor Matanović, Ante Budimir, Dion Drena Beljo, Petar Musa te, kao nešto drugačiji profili, Andrej Kramarić i Franjo Ivanović, čija je uloga na kraju ispala na krilu. Na drugom su bila samo prva trojica, ali ostali nisu otpisani.
Svi su igrali pomalo, osim Kramarića, nitko impresivno. Protiv Češke u Pragu krenuo je Igor Matanović da bi ga u 63. minuti zamijenio Ante Budimir. U Španjolskoj je na početku prigodu dobio Beljo, a u 60. minuti ušao je Budimir. Na Rujevici s Engleskom startao je Petar Musa, već u poluvremenu prigoda je podarena Matanoviću, u Splitu sa Španjolskom prvi izbor bio je Matanović, no trajao je 65 minuta kad je ušao Beljo. Potom je Matanović započeo susret s Engleskom u Londonu, a u 70. minuti mjesto njega na teren je ušao Budimir. Na kraju Beljo je startao i u Osijeku sa Češkom i igrao do 64. minute kad je štafetu ponovno preuzeo Matanović. Golem promet, slaba zarada.
Ako se pogled proširi na cijelu 2026. godinu, scenarij je bio praktično isti, a svaka od četiri spomenute devetke zabila je po jednom. Igor Matanović u prijateljskoj utakmici s Kolumbijom, Petar Musa na Svjetskom prvenstvu s Engleskom, Ante Budimir s Panamom i eto Dion Drena Beljo u Ligi nacija sa Španjolskom. U 14 utakmica, službenih i prijateljskih, četvorica napadača dala su četiri gola. Reprezentacija kao što je Hrvatska morala bi imati jednog koji bi sam zabio barem 5-6. Ovako je prvi strijelac Ivan Perišić, koji je dobar dio vremena igrao beka, i to s tri pogotka.
Po nekome treba forsirati Belju jer, ako stekne sigurnost i nađe kemiju s ostatkom ekipe, mogao bi biti stroj za golove kao u Dinamu, što bi riješilo mnoge probleme. U Osijeku nije bio strijelac, no s više minuta u nogama mogao bi biti ubojitiji. Taj pogled djeluje smisleno. Drugi misle da su snaga i energičnost Igora Matanovića pravi izbor. Na tom tragu očito je bio i Bilić nakon prve akcije kad je kazao da je Matanović broj 1, međutim u Osijeku to izbornik nije potvrdio, nego je pitanje prvog napadača ostavio potpuno otvorenim.
Slaven Bilić danas ne zna tko mu je prva špica i to nije nikakva drama, ali mora prelomiti. Ako nije uvjeren u Belju ili Matanovića, ima opciju s Andrejom Kramarićem, koji je drugačiji, no i on je itekako puno puta igrao devetku. Kramarić se kroz karijeru potvrdio kao klasa kakvu nitko od ostalih još nije dokazao, međutim nije jasno vidi li ga Bilić u prvom planu za tu ulogu. Ili da pruži povjerenje Anti Budimiru, Petru Musi...
Pamtimo Svjetsko prvenstvo u Rusiji s kojeg je potjeran Nikola Kalinić. Mnoštvo svjedoka govorilo je kako se Mario Mandžukić nakon toga preporodio, osmijeh mu se razvukao, a igre rasle. Njihovo rivalstvo, izgleda, nije bilo najzdravije, a kad je Mandžo spoznao da je ostao jedini pravi centarfor, to ga je smirilo i odigrao je odličan Mundijal. Rasterećen i pun samopouzdanja. Gotovo isto događalo se lani u Dinamu. Trener Mario Kovačević vadio je Belju iz igre po unaprijed napisanom scenariju nakon sat vremena, kao što je sada Bilić rukovodio s napadačima. Kovačević je htio dati prigodu i Sandru Kulenoviću, ali to je urodilo nervoznim Beljom koji dva mjeseca nije dao gol, a u Vinkovcima se i okomio na trenera. Čim mu je skinuo Kulenovića s vrata, Kovačević je dobio procvalog napadača koji je počeo zabijati. Postići pogodak postalo mu je lakše nego odgovoriti na zahtjeve obožavatelja za fotkama i autogramima.
Izbornik i stožer imaju četiri mjeseca da ih prate i kažu: broj 1 je taj, broj 2 je taj... To ne znači da onaj koji je odabran može odigrati pet utakmica bez gola i bez posljedica, kao i da broj 2 ili broj 3 neće dobiti šansu ako broj 1 ne bude na visini zadatka. Hijerarhija se može i promijeniti. No, to znači da bi bilo korisno prestati s izmjenama vođe napada nakon sat vremena. Igrač koji je u utakmici često lakše zabije u završnici kad je obrana umornija.
Hrvatska dugo nema definiranu prvu špicu, u Kataru je na takav način osvojila broncu, no sad stožer vodi igrače kojima nije svejedno koliko igraju i kako ih se podržava. Ako se sjetimo Katara, na devetki su starteri bili redom Kramarić, Livaja, Livaja, Petković, Kramarić, Kramarić, Livaja. Na Euru 2024. Budimir, Petković, Kramarić; na Svjetskom prvenstvu 2026. Musa, Musa, Budimir, Budimir. Bilić je nastavio potragu, jednom treba stati, zauzeti stav i definirati hijerarhiju. Za dobro ekipe, prije svega. Reprezentacija ima malo vremena za treninge te se konstantom u postavi može doći do automatizama i sklada među linijama, što nekad zna biti odlučujuće.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....