Hrvatski braniči odjenuli su odijela "Iron Man" pa se u tom neprobojnom oklopu rugaju suparnicima kojima je ostalo pomiriti se sa sudbinom da će prije ili kasnije ostati bez strepljiva i položiti oružje, a Hrvati neće ni trznuti. Tko površno poznaje Vatrene tako bi mogao opisati pogled na kvalifikacijsku tablicu za plasman na Svjetsko prvenstvo i popis utakmica iz kojeg se vidi da je Dalićeva ekipa primila samo jedan gol, a već šest dvoboja zaredom odbija sve napade protivnika. To bi nažalost bila iskrivljena stvarnost, ali pozitivni pokazatelji nikad nisu za baciti.
Hrvatska reprezentacija nije primila god od Španjolca Oyarzabala u 103. minuti osmini finala Eura u Kopenhagenu. U četiri utakmice kvalifikacija 360 minuta, plus tih 17. Kako je izlučnih ciklus za Katar razlomljen Vatreni drže niz od 615 minuta, u više od šest nastupa u kojima je im mreža u skupini netaknuta. To je rekord otkako postoji naša nacionalna vrsta. Kockasti su u sedam utakmica dobili pogodak samo u 15. minuti prvog ogleda sa Slovenijom u Ljubljani. Fenomenalno.
Ti podaci nevjerojatno zvuče za momčad čija je "brana" lani izrešetana u Ligi nacija te je u jednom času imala 16 od 18 utakmica u kojima je bila barem jednom svladana.
Hrvatska je na Cipru igrala s najmlađom obranom čiji je prosjek 22 godine - Stanišić, Ćaleta-Car, Gvardiol, Sosa. Svi zajedno imali su prije tog ogleda 25 nastupa i to zbog Ćaleta-Cara i njegovih 18. Gvardiol je bio na pet, Sosa na dva, a Stanišić je čekao debi. Ranije su najčešće stoperi bili Vida i Lovren, a na bekovima su se smjenjivali Vrsaljko i Juranović desno te Barišić i Melnjak lijevo. To su igrači koji su od kritiziranih došli do rekordera.
Hramovi nisu građeni preko noći, ratovi nisu dobivani za nekoliko sati, nitko vjerojatno ne očekuje niti da će Vatreni, ne tako davno bušeni popuut švicarskog sira, danas biti od granita ili neprobojnih materijala osvježni jedino mladim snagama koje tek trebaju dosenuti svoje najvište kote, ali ispravan kurs je uhvaćen. Barem zasad.
Kao i za napadače, i za obrambene igrače brojke su najvažnije, no realna raščlamba govori o slabijim suparnicima u kvalifikacijama i dosta sreće da ostane nula. Jedno je igrati s Francuzima, Portugalcima, Englezima, Belgijanacima… drugo kad su rivali Cipar, Malta te kao najjači Slovačka i Rusija. Pritom je Ivica Ivušić bio jedan od junaka u Bratislavi gdje je obranio nekoliko teških šuteva, a Dominik Livaković to je činio u Moskvi i Larnaci. Izbornik je povećao krug kandidata za zadnji red, Joško Gvardiol zagirao je na svojem najboljem mjestu - stoperskom, Stanišić i Sosa donijeli su kvalitete, ali obrana, koja je temelj uspjeha u svakom sportu, niti slučajno nije još usavršena. To nikoga ne treba zavarati, taman da i u tri preostale utakmice mreža bude netaknuta i da rekord ode na gotovo nenadmašne domete. Dakako, kad su s druge strane "teškaši" cijela ekipa mora raditi obranu i više nego inače, ali ipak sigurnost ili nesigurnost zadnjeg reda najviše toga diktira.
Kad jednom Vatreni izađu na dvoboj najjačima, vidjet ćemo gdje su s defenzivom. Odlična je spoznaja da za aktualnu konkurenciju stoje jako dobro.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....