Navikli smo na utakmice bez gledatelja jer trenira nas se tako skoro godinu dana, no to je sasvim drugačiji doživljaj nastupa hrvatske reprezentacije. Ljubljana je u srijedu bila pusta, u Sloveniji je i dalje jedan od najstrožih lockdown režima u Europi, zatvoreni u restorani i kafići, ne rade ni terase. Fast food i trafika, to su jedina mjesta koja nisu pod ključem, a ni oko njih nije bilo gužvi.
Utakmice bez navijača po mnogočemu nisu prave utakmice koliko god rezultat bio bitan. S aspekta hrvatske reprezentacije, kad je grad prazan, kad nema "kockastih“ dresova kao što ih u slovenskoj prijestolnici nije bilo, to je bijedna imitacija pravog sportskog događaja. No niti slovenski nijedan dres nismo vidjeli. Osim ponekog plakata koji je govorio da se igra taj susret. U dogovoru s nacionalnim federacijama postavljeni su transparenti tek da se vidi je nekome stalo do susreta koji se igra...
I mi novinari kako bismo došli do Ljubljane morali smo na granici predočiti negativan test na COVID-19. Na ulazi na stadion izmjerili su nam temperaturu i tko je "položio“ dobio je zelenu narukvicu koju je obvezno morao nositi. Smjestili su nas u press centar iz kojeg se nismo smjeli micati, osim na tribinu za vrijeme susreta. Čak i konferenciju za medije morali smo pratiti preko ekrana, nisu nam dopustili da budemo u istoj dvorani s izbornicima i igračima. Do toga je došlo da je novinarima maska bude glavni i najobvezniji rekvizit. Opet, bolje je uživo svjedočiti susretu nego baš svaku utakmicu Vatrenih gledati na televiziji... Makar bio i "maskenbal".
Jesu li Slovenci disciplinirani u doba korone nama je iz hrvatske perspektive teško reći jer broj zaraženih uvijek je kod njih bio neobično velik. Po lijepom danu vidjeli smo mnoge u parkovima, pogotovo roditelje s djecom jer koliko god vlasti inzistirale za distancama, ljudima je to sve teže izdržati. Kad harmonika zasvira na središnjem trgu, Slovencima "zaigraju" emocije....
Stožice su najveći stadion u Sloveniji, primaju nešto preko 16 tisuća gledatelja, još impresivnija je dvorana kraj njega, ali kompleks nije završen do kraja. Iz betona i željeza koje viri vidi se da nešto nedostaje, riječ je o shopping centru koji je trebao zaokružiti cjelinu, ali je to zapelo i propalo.
Sada se govori da bi Arapi mogli ući u taj posao, znači li to i u slovenski sport? Ovdje su već odigrane velike utakmice, gostovali su i Englezi i mnoge jake reprezentacije, ali za Slovence to je ove srijede bio samo jedan od događaja dana jer prije toga u Mariboru su imali otvarenje Eura U-21.
Iz naše perspektive nogometnih zadnja od kojih se većine sramimo kad nam dođu gosti, Slovenci imaju krasan stadion. I ovaj i još nekoliko njih. Za Ljubljanu, koja nema ni 300 tisuća stanovnika, i po kapacitetu dovoljan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....