Susjedski derbi na Rujevici zasluženo je pripao domaćoj momčadi. Tradicija Rijeke pod vodstvom Matjaža Keka, stalne pobjede (i 2 remija), održana je. Zeleno-žuti su nakon tri uspješna gostovanja, bez primljenog pogotka i s dvije pobjede i remijem, ponovno okusili poraz na Rujevici...
Rijeka je bila pod određenim imperativom, ali njezin trener imao je svoje ideje kako pristupiti onome što je u najavi nazvao "derbi utakmicom". Kek je bio svjestan da je momčad imala naporno gostovanje i utakmicu u Danskoj, a da ih isti "naporni" suparnik očekuje u četvrtak na Rujevici. Nedjeljna utakmica, međutim, bila je također jako važna, prije svega na psihološkom planu, jer bi izostanak pobjede dodatno narušio samopouzdanje pred europski ključni ispit sezone.
Na stranu kadrovski izbori, Rijeka je od početka bila ta koja je nametnula posjed, inicijativu, pritisak. Time je jasno pokazala svoj gard, veliku želju da pobjedom osvježi svoju atmosferu. Javier Cabello je, prema očekivanju, izveo 10 istih igrača iz pobjedničke utakmice sa Slavenom Belupom, a jedina promjena bila je na desnom beku. Tamo je dosad ordinirao, i to prilično dobro, Rene Hrvatin, ali je Cabello očito htio dodatno nešto iskustva i defenzivne čvrstine s Advanom Kadušićem. Ispostavit će se da su upravo po bokovima, i poglavito po toj lijevoj strani riječkog napada, dolazili najveći problemi za blok Istre. Pritom je jedan pogodak za domaćine postigao nes(p)sretni Nasraoui, dok je drugi posljedica kaznenog udarca zbog igranja rukom Kadušića.
Gosti iz Pule u prvih 45 minuta odigrali su jalovo, a onda su i u nastavku krenuli tom linijom. Kazna je bila pogodak Tonija Fruka s distance, krasnim udarcem "suhim listom", koji je za sve značio rezultatski gotovu utakmicu. Cabello je par minuta kasnije odlučio mijenjati, vjerojatno je i zakasnio, ubacivši tri svježa igrača. Istra jest malo podigla razinu kombinatorike, ali na 0:3 bili su i dalje u podređenoj situaciji. Tada ih je u život kardinalnom pogreškom vratio Niko Janković, što je za pogodak iskoristio Jaganjac. Odatad nadalje, mlađa verzija inače mlade Istrine postave počela je opasno prijetiti domaćinima, što je do ludila dovodilo Keka. Nije ni čudno, obzirom da su Riječani praktično sami utakmicu po pitanju pobjede doveli u dvojbu. Ljut je bio i na neke igrače koji su tome doprinijeli u nastavku. Vjerojatno se tada, uz nervozu, pojavio i umor od gostovanja u Danskoj, pa je Istra počela djelovati kao u prve 2-3 utakmice. Doprini(o) je tome ulaz tinejdžera Ahmetija i Kablara, koji su uz Albarracína i Hrvatina te donekle Rozića doprinijeli većoj razini agresivnosti i ofenzivne raspoloživosti.
Kad je Frederiksen u sudačkoj nadoknadi smanjio na 2:3, sve je došlo u pitanje za Rijeku. Doduše, bilo je malo vremena, a u posljednjem napadu, nakon prekršaja nad Jaganjcem, sudac Pajač, uobičajenog neravnopravnog kriterija procjena, označio je kraj utakmice.
Kad podvučemo crtu, Rijeka je bila uspješnija, ali si je dopustila da, umjesto na višu razliku rezultata, na kraju najviše sama sebi zakuhala kašu. Midtjylland takve pogreške neće oprostiti. Istra je pak 70 minuta bila podređena, a tek je potom počela igrati onako kako to iskazuje na startu sezone. Klasični procesi sazrijevanja za (pre)mladu momčad, puno potencijala i kojoj će trebati puno strpljenja, rada i manje "fantaziranja" oko ambicija...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....