Ove Rijeke nitko se ne boji. Dok se to ne promijeni, bit će još besanih noći za Matjaža Keka...

Sve je isto kao i lani. To bi se moglo reći nakon što je Rijeka i poslije trećeg prvenstvenog gostovanja u 36. prvenstvu Hrvatske u nogometu ostala bez pobjede. I dok bi se poraz od Varaždina mogao pripisati kvaliteti suparnika, kao i tadašnjem paralelnom slalomu Riječana u SHNL-u i pretkolima Konferencijske lige, dva remija s Goricom i Lokomotivom gorka su razočaranja za trenera Matjaža Keka. Gotovo kao porazi, jer ipak je riječ o gubitku bodova protiv klubova koji će se ove sezone boriti za ostanak.

Tako je, s tih dva od devet vani, iskusni Slovenac na početku svog drugog riječkog mandata ostao u začaranom krugu prošle sezone, kada su Riječani jednu sliku nudili na Rujevici, a drugu i značajno slabiju u gostima. Šampionski trener iz 2025., Radomir Đalović, brzo je to platio otkazom, a ista sudbina je na kraju snašla i Španjolca Víctora Sáncheza, iako je Riječane odveo u europsko proljeće. Upućeniji kažu da mu je predsjednik Damir Mišković spustio “palac dolje” nakon što je u Velikoj Gorici stradao s visokih 0:4, iako bi i bez toga vjerojatno bilo isto. Pet pobjeda, šest remija i sedam poraza u gostima imala je Rijeka u prošlom prvenstvenom maratonu, kojeg je završila kao četvrta s osvojena 53 boda.

Matjaž Kek

BORIS KOVACEV Cropix

Ipak premalo za ambicije i očekivanja kluba i navijača, iako europska pozicija nije promašena. No, iznimno loš ljetni prijelazni rok u kojem nije ostvaren nijedan značajniji transfer osim prodaje vratara Martina Zlomislića u Karabah upućuje na činjenicu da samo dobri rezultati i pobjede privlače interes za igračima, a čim izostanu, teško je ikoga prodati. Nakon ispadanja u play-offu Konferencijske lige od znatno jačeg danskog Midtjyllanda, Rijeka se posve okrenula SHNL-u, vjerujući da može ući u pobjedničku seriju za visoki let na ljestvici, ali ništa od toga zasad.

Iznimno loša partija protiv Gorice, koja je završila 0:0, i sad ovih 1:1 na Maksimiru s Lokomotivom potvrdili su da Riječani nisu u stanju nametnuti se na gostovanjima, a koliko god Kek plakao za nedostatkom kvalitetnih krilnih igrača, dosta toga je i u pristupu. Kao da nema dovoljno hrabrosti, a možda i uigranosti za napasti i dominirati bržim protokom lopte, a čim suparnici malo jače izoliraju i zablokiraju Tonija Fruka i Tiaga Dantasa, ponestaje i ideje i načina kako uopće doći do suparničkog šesnaesterca.

Igra Riječana izvan Rujevice djeluje i premekano, odnosno nedovoljno čvrsto, odlučno i brzo, a kada je tako, teško je očekivati uspjehe u gostima, gdje domaćini ne pokazuju ni strah ni respekt prema takvoj Rijeci. Također, kako je i Kek primijetio, nakon vodstva protiv Lokomotive ne smije se primiti gol iz neodlučnosti cijele zadnje linije da riješi gužvu i “fliper” u šesnaestercu. Prava momčad koja vjeruje u sebe bi protiv objektivno slabijeg rivala bez većih napadačkih ambicija poslije prvog gola krenula po drugi i tako riješila pitanje pobjednika, a ne dopustila lutriju u kojoj je sve moguće. I onda završi baš tako da se naivno primi gol i tako ostane bez punog plijena.

Toni Fruk

BORIS KOVACEV Cropix

– Ovo su utakmice koje Rijeka mora pobjeđivati, a ne u njima gubiti dva boda – jasan je bio slovenski strateg, ali i njemu je jasno da je trenutačno zagubljen taj pobjednički gard s kojim se rješavaju utakmice ovakvog tipa.

Kako ga opet pronaći i vratiti na terenu ključno je pitanje, povezano ponajviše s kvalitetom aktualnog kadra, za kojeg se još ne može reći ni koliki mu je domet, kao i limit. Ostankom Fruka barem do zime Rijeka je ostala značajno jača nego da je on otišao, ali isto tako na terenu sve često previše ovisi o njemu, njegovoj inspiraciji i potezima. Izostane li to, rijetko se događa da bljesnu ostali, kao što su napravili Lasickas i Dantas kod pogotka protiv Lokomotive. Takvih akcija moralo bi biti više, razbuditi bi se trebali oni koji su izvan forme, a raznovrsnost rješenja najbolje bi lomila suparnika. Na gostovanjima se pak traži znatno više odlučnosti za napasti, jer čim se makne s Rujevice, ove Rijeke se nitko previše ne boji. Dok se to ne promijeni, bit će još besanih noći za Matjaža Keka...